GORANKO FIŽULIĆ: U Austriji ili Italiji normalno je da se na svim skijalištima radi i za Božić, i za Sveta tri kralja, i za Uskrs, i nikome to ne smeta
Nedavno ste se vratili s Dalekog istoka, gdje ste uspostavili kontakte s nekima od najvećih kompanija u svijetu.
Možemo li očekivati da će se u skoroj budućnosti ti kontakti pretočiti i u konkretna ulaganja? - To će ovisiti o mnogo čemu. Već sad postoje kontakti koji su rezultirali određenim poslovima i koji će se u budućnosti razvijati. Jedan od primjera je Samsung i isporuka njegove opreme za Luku Rijeka. Samsung je zainteresiran i za investicije u sisačku Željezaru, ali uvjeti koje mi nudimo njemu još uvijek nisu prihvatljivi. Mi bismo, naime, željeli u Željezari Sisak vidjeti Samsung barem kao partnera u menedžmentu, ako već ne i kao suvlasnika. No, u Samsungu za sada to ne žele, već inzistiraju na klasičnom trgovačkom odnosu. Oni, dakle, najprije žele prodati opremu, tek onda vidjeti isplati li im se ući u vlasništvo Željezare.
U Hong Kongu smo imali i prvi kontakt s Hutchinsonom, jednom od, i u svijetu, najvećih tvrtki za kontejnerski promet. Bez obzira na to što operira u 29 luka u svijetu, Hutchinson nije prisutan na Mediteranu, pa je to za Luku Rijeka iznimno poželjan partner. Hoće li se prijaviti na natječaj za dobivanje koncesije u riječkoj Luci, prerano je govoriti, jer ovo je tek prva faza pregovora.
No, nadam se da će predstavnici Hutchinsona uskoro doći u Hrvatsku i na licu mjesta proučiti uvjete i mogućnosti, napraviti snimku stanja. Slično stoje stvari i s Port of Singapore Authority (PSA).
Dok ste bili na Dalekom istoku, Upravni je sud poništio pretvorbu Luke Rijeka. Dio javnosti taj je potez doživio kao zabijanje noža u leđa Vašim pokušajima da privučete strane ulagače u našu najveću luku, a ponovno su se pojavile tvrdnje da se preko riječke Luke lomi sukob između Vas i potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Kako to komentirate? - Linić i ja izvrsno surađujemo. Nas dvojica nikada nismo čak ni različito razmišljali o Luci Rijeka i načinu na koji će ona sutra funkcionirati. No, jasno je da je ovdje riječ o nesretnom spletu okolnosti: baš u vrijeme kad su čelni ljudi Luke Rijeka predstavljali mogućnosti ulaganja u ovu tvrtku na Dalekom istoku, došlo je do ove sudske odluke. Vjerujem da će to u najskorije vrijeme biti riješeno na način koji će zadovoljiti potrebe daljnjeg razvoja riječke Luke i da se neće nastaviti s pravnim vakuumom i nejasnim pravnim statusom Luke.
Pogrešno tumačenje u medijima Na nedavno održanom Gospodarskom forumu HSLSa izjavili ste da se Hrvatska još ne nalazi na karti svjetskih ulagača, a predsjednik HSLSa Dražen Budiša upozorio je na "antipoduzetničku klimu" u našoj zemlji. Zbog čega je to tako? - Najprije bih želio pojasniti taj naslov iz novina. Ja sam, naime, rekao da se Hrvatska ne nalazi na karti velikih multinacionalnih kompanija kao zemlja privlačna za greenfield ulaganja. Ovdje nije, dakle, riječ o tome može li Hrvatska privatizirati Hrvatski telekom (HT) ili hotele na Jadranu, jer za to postoji velik interes. Neki su mediji moju izjavu očito pogrešno shvatili.
Međutim, od prvoga dana svoga mandata govorim da Hrvatska nije imala još ni jednu ozbiljnu greenfield investiciju. Treba nam jedna "velika priča", koja bi doprla do svih ostalih ulagača. Tek tako vidjelo bi se na koji način Hrvatska tretira potencijalne ulagače. A to se do sada nije dogodilo. Greenfield investicije bitne su nam jer ćemo neke industrije morati zamijeniti novima. Osim toga, ne bude li takvih ulaganja, pojedine će regije zaostajati u razvoju, što znači da će se naša zemlja razvijati regionalno neravnomjerno i da će u pojedinim dijelovima zemlje doći do depopulacije i zaostajanja u razvoju.
Možete li nabrojiti glavne uzroke zbog kojih greenfield investicije zaobilaze Hrvatsku i odlaze u Mađarsku, Češku, Poljsku, Rumunjsku ... - Upravo ovo pitanje postavio sam novinaru Financial Timesa, koji iz Budimpešte pokriva i Hrvatsku. Zbog čega je Mađarska bila "zvijezda" kad je riječ o stranim ulagačima, iako je i tamo u posljednje vrijeme došlo do pada? On kaže da Mađarska ima transparentan i iznimno kvalitetan bankarski sektor, imala je vladu i okolinu naklonjenu stranim ulagačima i konkurentnu cijenu rada.
Mi smo do prije godinu dana imali kaos u bankarskom sektoru. On je tek tijekom protekle godine dosegao iznimnu likvidnost, što je uzrokovalo i pad kamata. Naše je bankarstvo, dakle, tek nedavno stabilizirano i tek sada predstavlja vjerodostojnog partnera. Kada je riječ o Vladi, mislim da nas još nisu dovoljno upoznali. Novinar Financial Timesa nabrojio mi je nekoliko primjera koji su se negativno odrazili na naš imidž, među kojima je posebno spomenuo BAT i AD Plastik. Politizacija našega gospodarskog života ne uvjerava ino-investitore da smo za njih baš najbolji izbor.
Zašto je Microsoft izabrao Mađarsku Što bismo onda trebali učiniti da privučemo strane greenfield ulagače? - Treba odrediti prioritete.
Ako je naš prioritet smanjenje nezaposlenosti, onda sve mjere treba usmjeriti prema privlačenju ulagača i povećanju izvoza. Na taj način treba tretirati cjelokupno zakonodavstvo, i to ne samo ono iz gospodarske sfere. Kroz tu prizmu treba gledati svaki propis koji se donosi. Uvjeravam Vas da mnoge interesne skupine u Hrvatskoj ne doživljavaju nezaposlenost kao problem.
Na koga konkretno mislite? - Oni će se sami prepoznati.
Na Gospodarskom forumu HSLS-a najavili ste da pripremate novu strategiju za privlačenje stranih ulaganja. O čemu je riječ? - Mi mijenjamo strategiju u hodu. Održali smo cijeli niz prezentacija mogućnosti ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, od kojih su neke bile iznimno uspješne, poput one u Londonu, Beču ili Tokiju. No, primijetio sam da na njima nedostaju tvrtke koje su u tranzicijskim zemljama glavni investitori. Naše prezentacije, naime, u načelu posjećuju investicijski bankari, zatim financijski, industrijski i pravni konzultanti, stručnjaci iz specijaliziranih agencija za promoviranje vanjske trgovine te predstavnici srednje velikih tvrtki. No nema predstavnika velikih multinacionalki. Pokušat ćemo doći do njih sami, oni žele drugačiju vrstu prezenta- cije. Billu, Mercatone ili DM nitko nije morao zvati, jer to su ulaganja u maloprodaju, ti ulagači dolaze sami i jedino što ih zanima, jest kupovna moć i stupanj razvoja trgovine. Ulagače ne treba zvati ni da sudjeluju u privatizaciji hotela ili HT-a. No, zašto je Microsoft odlučio dio proizvodnje premjestiti u Mađarsku, a ne u Hrvatsku, i tamo zaposliti 5000 ljudi? Takva nam ulaganja nisu bitna samo zbog nekoliko tisuća novih radnih mjesta, već i zato što stvaraju sasvim novo okruženje u gospodarstvu i zato što njihov primjer slijede i druge velike multinacionalke.
Moram reći i da u Hrvatskoj ima previše nerazumijevanja oko inozemnih ulaganja. U našim novinama možete pročitati kojekakve tvrdnje kako nama strana ulaganja nisu potrebna, kako imamo dovoljno novca, zašto bismo rasprodavali zemlju i slično.
Neki kod nas žive u oblacima Sindikati se žale na predloženi Zakon o radnom vremenu i izmjene Zakona o radu, te najavljuju prosvjede. S druge strane, poduzetnici se žale da u zemlji vlada klima koji ih sputava. Kako pomiriti takve suprotnosti? - U Hrvatskoj nisu osnovni problem prava iz radnog odnosa, već nezadovoljstvo brojem radnih mjesta. Moram primijetiti da su kritičari Zakona o radu ili Zakona o radnom vremenu ponekad kontradiktorni. Ako želimo produžiti rad trgovina u turističkim središtima i velikim gradovima, jasno je da to povećava zaposlenost. A kritičari kažu da ovdje neće doći do povećanja zaposlenosti, nego da poduzetnici neće plaćati korektno radnike te da će skraćenje radnoga tjedna na 40 sati povećati zaposlenost. Uz moje skromno poznavanje gospodarskih prilika u Hrvatskoj, mislim da se mnogi podaci u nas tumače onako kako to nekome odgovara. Hrvatska je turistička zemlja i mnogi u njoj mogu zaraditi samo onih nekoliko mjeseci dok traje turistička sezona. Prema tome, zbog čega bi oni, koji rade u trgovini, trebali raditi manje od onih koji rade u turizmu i ugostiteljstvu? Oni koji rade u trgovini, dakle, ne bi smjeli raditi do 23 sata, dok oni koji rade u turizmu mogu raditi i do 3 ujutro! Pa, to je besmislica! Kod nas su lani pojedine gradske vlasti branile rad na Velu Gospu ili na Dan domovinske zahvalnosti, a turisti su im hodali ulicama i nisu imali gdje kupiti cigarete ili popiti kavu. U Austriji ili Italiji normalno je da se na svim skijalištima radi i za Božić, i za Sveta tri kralja, i za Uskrs, i nikome to ne smeta.
Koliko krutost tržišta rada u Hrvatskoj doprinosi rastu nezaposlenosti? - Tržište rada u nas ne postoji! Da postoji tržište rada, ne bi istodobno rasli i neto cijena rada i nezaposlenost. Smatram da je potrebno izvršiti sve promjene koje su u funkciji povećanja broja zaposlenih u Hrvatskoj. To su promjene koje liberaliziraju radne odnose, koje uvode maksimalne mogućnosti sezonskog rada i rada na određeno vrijeme, što Vlada i predlaže. A kod nas se lome koplja oko dužine radnog vremena! Prošlog sam se tjedna sastao s većinom direktora konfekcijskih i tekstilnih tvrtki u Hrvatskoj. Svi su mi jednodušno rekli da bi im skraćenje radnog tjedna na 40 sati bitno poskupjelo poslovanje i učinilo ih još manje konkurentnima nego što su danas, te da nemaju namjere zaposliti ni jednog novog radnika. To je posve suprotno od tumačenja nekih zagovornika skraćenja radnog tjedna. Očito, kod nas neki žive u oblacima i ne razumiju probleme s kojima se ova zemlja danas susreće. Mi sami sputavamo vlastiti razvoj! Hoće li Ina, HEP i Janaf ići u privatizaciju u ovoj ili tek u idućoj godini? - Ina, HEP i Janaf u ovoj bi se godini trebali pripremiti za privatizaciju, što znači da će biti privatizirani tek u sljedećoj godini. Očekujem da će, nakon rasta hrvatskog kreditnog rejtinga, doći i do rasta kreditnog rejtinga vodećih kompanija u Hrvatskoj, što za njih znači jeftiniji pristup novcu i novi razvoj.
