Gay zajednica: Zakon o suzbijanju diskriminacije je mrtvo slovo na papiru!

"Nije Marković mogao diskriminirati, nego eventualno HNS koji zapravo odlučuje o zapošljavanju nogometaša". (!?) Tako bi se dala protumačiti današnja nepravomoćna presuda sutkinje Županijskog suda Jasenke Grgić po kojoj je odbijena udružna tužba za diskriminaciju po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, a koju su protiv Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, podnijeli Centar za LGBT ravnopravnost (udruge LORI, Zagreb Pride i Queer Zagreb) i Centar za mirovne studije zbog njegovih šovinističkih izjava da gay nogometašima nema mjesta u reprezentaciji dok je on predsjednik Saveza, te da "na sreću, nogomet igraju samo zdravi ljudi".

Iako se u slučaju izjava Markovića i Zdravka Mamića radi o istom problemu - fundamentalnoj i nedopustivoj homofobiji i šovinizmu u hrvatskom sportu, odnosno nogometu, što sve zajedno odašilje sramotno ružnu sliku o RH europskoj i svjetskoj javnosti, ove dvije nepravomoćne presude u slučaju naših udružnih tužbi pokazuju koilko je kaotično stanje u našem pravosuđu, odnosno kako se implementira Zakon o suzbijanju diskriminacije, ujedno i jedan od uvjeta za ispunjavanje mjerila iz pristupnog Poglavlja 23 – pravosuđe i temeljna prava.

Naime, dok u slučaju Mamić sutkinji Jadranki Travaš nije bila sporna Mamićeva funkcija izvršnog dopredsjednika Dinama, koji ne bi angažirao gay nogometaše, već je presudila kako radi o njegovom "pravu na osobni stav", u slučaju Marković "problem" je što o izboru nogometaša formalno odlučuje Nogometni savez, a ne njezin predsjednik. (!)

Naše ocjene ovih slučajeva zacijelo će zanimati odgovorne osobe koje prate ispunjavanje svih uvjeta za zatvaranje Poglavlja 23, ali i UEFU koju redovno informiramo o ovim slučajevima. Podsjećamo javnost da je zbog identičnih izjava svojevremeno izbornik Otto Barić kažnjen od UEFE sa 3000 švicarskih franaka, a osim toga vidimo kako su posljedice takve izjave utjecale i na njegovu daljnju sportsku "karijeru".

Ostajemo pri stavu da su svojim izjavama Vlatko Marković i Zdravko Mamić diskriminirali LGBT osobe u pravu na jednaku dostupnost sportu. Svakako ćemo uložiti žalbu na ovo rješenje, i ustrajat ćemo u traženju da se Mamić i Marković ispričaju putem plaćenog oglasa u dnevnom tisku, budući su svojim izjavama i poticanjem stereotipa o gej muškarcima prešli sve civilizacijske granice i samu logiku sporta, koji bi trebao biti otvoren svim osobama, neovisno o njihovoj nacionalnosti, boje kože, vjeroispovijesti ili seksualnoj orijentaciji.

Naime, skandalozne izjave koje proizvode čelnici hrvatskog nogometa u svojoj biti ne bi trebale biti ništa manje problematične od hipotetske situacije u kojoj bi neka čelna osoba nogometa izjavila da nogometaši muslimanske vjeroispovijesti ne bi trebali igrati nogomet, jer da nogomet samo za katolike! Ne sumnjamo da bi se u takvoj situaciji mobilizirala sva nadležna tijela i institucije za suzbijanje diskriminacije, i zasigurno se ne bi dogodilo, kao u našem slučaju, da samo zato što se radi o LGBT pitanjima, ostajemo usamljeni u svojoj borbi. No, to nas nikada neće obeshrabriti u ustrajanju i zalaganju za ravnopravnost LGBT osoba u našem društvu.