RIJEKA – NK Rijeka će na europsku nogometnu scenu, a ima jedan od najnekomfornijih stadiona u Hrvatskoj, Riječani zavide čak i Suhopoljcima. Rijeka ima svjetskoga rekordera u plivanju, a nema natkriveni bazen.
Riječani daju najviše u Hrvatskoj na ime komunalne naknade, a imaju neshvatljivo loše popločan korzo, nesnosnu prometnu gužvu, kroničan nedostatak parkirnih mjesta, manjak zelenih površina i dječjih igrališta te razorene gradske ulice koje upravo krpaju brzinom smrtno ranjenog puža.
Grad Rijeka do sada nije imao previše razumijevanja za muke prvoligaša s Kantride, a gradonačelnik Slavko Linić je minulih godina uporno isticao kako Grad neće pomagati profesionalni nogometni pogon. Na žalost, Grad nije imao razumijevanja ni za uređenje stadiona pod stijenama Kantride, u koji u proteklih 20 godina nije uloženo gotovo ništa.
Ako je suditi po povratku Riječana na Kantridu, onda možemo reći da je nakon 50 godina Rijeka ponovno dobila identitet. Rijeci se ponovno »događaju građani«. Na Kantridi se više ne može dogoditi da gostujući klub ima više navijača od domaćeg, što je za socijalizma bila realnost toga grada.
Sada je u Rijeci stasao već treći naraštaj doseljenika iz 50-tih godina, a mladi ne mare za priče svojih djedova od kojih je većina cijeli život na privremenom radu u Rijeci. Ponajmanje ih zanima tamo neki klub za koji još uvijek navija njihov djed, a možda i otac, jer oni žive svoj grad, svoju Rijeku, vole svoj klub.
Armada odavno više nije »šaka jada«, kako su je ranije znali vrijeđati suparnički navijači. Gradonačelnik Linić je minulih godina zaobilazio Kantridu na kojoj je vladao »strašni Hrvoje« (Hrvoje Šarinić), a oko kojega je sve vrvjelo »hadezeovcima«.
Danas stvari stoje nešto drukčije. Linić i Šarinić zajedno sjede u svečanoj loži na Kantridi, više nema tvrdih političkih odnosa, a svi iz počasne lože tvrde da su interesi Grada i Kluba ispred političkih interesa. Izgleda da su u Rijeci političke ambicije izgubili svi osim Linića, koji zna da bi učinio najveću pogrešku kada bi samo nešto pomislio protiv toga kluba, a kamoli kazao, jer svi ti navijači su sadašnji ili budući birači, a kakvo je ozračje, trenutačno u Rijeci nema osobe koju ne zanima nogomet, koja ne živi za svoje »bijele«.
Linić je shvatio da Riječani najviše vole karneval i nogomet, da ih je oko te dvije stvari najlakše okupiti. Prvo im je karneval osmislio i financirao do svjetske razine, a da to isto učini i s nogometnim klubom zasigurno bi na Kvarneru, a i šire, postao besmrtan. Oprostili bi mu i najlošije popločan korzo na svijetu, i nesnošljiv nedostatak parkirnih mjesta i ulice pune rupa.
