ZAGREB - Javnost u Bosni i Hercegovini trenutačno je zaokupljena formiranjem vlasti, pa nekako po strani ostaju problemi s kojima će se - kad se napokon prevladaju sadašnji politički nesporazumi nova vlast morati suočiti. Najveći problem je svakako gospodarska situacija.
Praktički jedina svijetli primjer je mostarski Aluminij, zahvaljujući kome je proizvodnja aluminija jedino područje na kome su postignuti očekivani rezultati u poslijeratnoj obnovi industrije. Aluminijev izvoz, koji je u 11 mjeseci 2000. iznosio 1,3 milijardu maraka, predstavlja četvrtinu ukupnog izvoza iz Federacije BiH. Svi ostali podaci o gospodarskim kretanjima u BiH su porazni.
U Federaciji BiH je prošle godine planiran rast industrijske proizvodnje od 25 posto, a postignuto je svega 8,8 posto, što je, zajedno s ništa boljim rezultatima ostvarenim u prethodnih nekoliko (poratnih) godina, rezultiralo time da je federalna industrija dostigla tridesetak posto predratne. Osim u proizvodnji aluminija, dobri rezultati ostvareni su još samo u proizvodnji ugljena i električne energije. Stručnjaci drže da je rast proizvodnje od 8,8 posto za zemlju koja se obnavlja - porazan. "Trebao bi biti najmanje 15 do 20 posto, da bi se iole govorilo o razvoju", izjavio je bivši federalni ministar Nikola Grabovac za sarajevski Dnevni avaz.
Procjene govore da će oko 30.000 radnika u prerađivačkoj industriji ostati bez posla, što će pogoršati ionako tešku situaciju. Prema službenim podacima, u listopadu je u Federaciji BiH bilo 412.788 zaposlenih i 264.219 nezaposlenih, odnosno - stopa nezaposlenosti bila je oko 39 posto. Ipak, u moru brojki koje govore o (teškim) gospodarskim prilikama može se pronaći i podataka koji daju kakvu-takvu osnovu za optimistički pogled u budućnost: prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, industrijska proizvodnja u studenome veća je za 20,7 posto u odnosu na prosječnu mjesečnu proizvodnju u istom mjesecu 1999. U istom mjesecu ostvareno je 38,5 posto prosječne mjesečne proizvodnje ostvarene u studenome1991. godine. Kada se usporede podaci o rastu prosječne proizvodnje u studenome (20,7 posto) s godišnjim rastom (8,8 posto), vidi se da je prema kraju 2000. povećavana industrijska proizvodnja.
U drugom entitetu stanje je još i gore.
Glasnogovornica OHR-a Alexandra Stiglmayer, u svojoj kolumni u banjalučkom tjedniku Reporter, ovako ga je opisala: "Stopa nezaposlenosti je veća od 50 posto, a oni sretnici koji imaju posao jedva da mogu preživjeti sa svojim niskim primanjima, a industrijska proizvodnja je zanemariva.
Službenici koji se nalaze na platnoj listi Vlade - policija te radnici u zdravstvu, prosvjeti i pravosuđu - plaću nisu dobili mjesecima. Tokom prošle godine umirovljenici nisu dobili četiri i pol mirovine, a posljednji prosjek mirovine iznosio je mizerne 74 konvertibilne marke." Nove vlade BiH i dvaju entiteta, dakle, ne čeka lak posao. Međunarodni predstavnici poručuju da postoji samo jedno rješenje: sveobuhvatno restrukturiranje gospodarstva. Alexandra Stigelmayer, u već spomenutoj kolumni, dodaje: "To uključuje tijesnu suradnju sa međunarodnom zajednicom, jer je trenutna situacija toliko kritična da BiH može izaći iz nje samo uz financijsku pomoć i podršku međunarodne zajednice." A Nikola Grabovac, govoreći o konkretnim potezima koje bi povukao ako bi se našao u prilici kreirati ekonomsku politiku, u prvi plan stavlja tri stvari: sprečavanje šverca, efikasnu naplatu davanja i onemogućavanje nelegalne trgovinu.
