Govorio sam mu: Ivo, pokopat će te ministri

Baš sam sjedio kod Zokija Milanovića kad mu je zazvonio telefon pa su ga obavijestili da će u dva poslijepodne Sanader održati konferenciju za novinare i dati ostavku.

“A namjeravao sam u ribičiju”, reče Zoki, “o čemu se tu radi?”

Sa sigurnošću uigranog analitičara koji u sekundi iskonstruira cijelu shemu, rekoh: “Ma, on želi izaći na stranačke izbore bez dogovora sa stranačkim gremijem (u prijevodu na hrvatski, gremij je skupina vucibatina koja se u nas učas okupi za kakav lopovski pothvat). Stavit će Kosoricu za v.d. premijera, a zatim će ga stranačka konvencija podržati aklamacijom!”

Mesiću ništa ne javljaju

Zoki ipak ima političke instinkte, pa je bio skeptičan, izgledalo mu je klimavo: “Ma, ovo previše nalikuje na puč, nije li bilo logično da prvo dobije nominaciju na stranačkom saboru 4. srpnja, pa onda da ostavku?”

Uto je zvao Stipe Mesić. On uživa svoje posljednje ljeto na Brijunima, gdje ga uznemiruju vijestima o tome da je pala Vlada, dok njemu nitko ništa ne javlja. Dobro, ne moraju mu doći poljubiti ruku kao engleskoj kraljici prije nego što odobri novi sastav kabineta, ali barem da mu najave sat unaprijed! U jedan trebao ga je zvati Sanader, ali nije se javio. Rasulo u Banskim dvorima. Vlada je održala sjednicu bez ministra unutarnjih poslova koji je bio u Opatiji.

Stranački mini udar

U njegovoj odsutnosti izabrali su Kosoricu pa bi Karamarko, da se želi uzjoguniti, mogao poput de Gaullea proglasiti alternativnu vladu Slobodne Hrvatske u egzilu u Primorsko-goranskoj županiji. No, operira se time da Šeks ima 83 zastupnička potpisa za Kosoričino imenovanje - koje je skupio unaprijed?! Ne izgleda li to kao neki stranački i državni mini-udar? Znači, opet Šeks u istoj roli, kao nekoć kad je trebalo smaknuti Pašalića, pa instalirati Sanadera - vječiti, nepopravljivi hadezeovski intrigant, kingmaker, kojega, možda, strahovito povlači za rep iz Hercegovine njegov ratni drug Branimir Glavaš.

Desničarska kabala silno je ojačala u HDZ-u poslije prethodnih izbora - dalmatinska i slavonska grupacija praktično su prevladale, a osim u kabinetu Sanader je imao neke ljude po Varaždinsko-zagorskoj županiji, na čelu s Jarnjakom, šefom tajne političke operative koji je, kako javljaju, sad podnio ostavku skupa sa Sanaderom.

Pozdravio sam se sa Zokijem koji se pripremao za davanje izjave. Već od jutra bio je dobro raspoložen - stiglo je terensko istraživanje Pulsa, prema kojemu SDP vodi HDZ za četiri posto, a Sanader strahovito puši kod birača stranaka njihove koalicije. Zoki se našpanao - k vragu i ribičija - onako “lean i mean”, sjajno izgleda naš sljedeći pravi premijer, sad mi je drago što sam odmah optirao na njegovu dobru figuru i sinjsku prirodnu inteligenciju. Treba mu još iskustva, ali imat će dovoljno prilike da ga ubrzano stječe u svim fazama predstojećeg raspada vladajuće stranke.

Ministar financija

Jer, tu je, kako se čini, đavo došao po svoje. Još su se uvečer uoči ostavke počapali na Vladi i na Predsjedništvu, pa je Sanader vikao na Šukera da je državna blagajna potpuno prazna. Pa dobro, a što je mislio kada ga je stavljao za ministra financija, čovjeka koji je prethodno radio kao ekonom na Omladinskoj radnoj akciji Sava, pa uz politički rad u Stranci, gdje se prištekao Pašaliću, završio večernji fakultet?

Ne zna engleski, od stranih jezika taj drski Turopoljac govori jedino hrvatski. Šuker, navodno, nije ostao dužan Sanaderu - stali su se svađati oko Pelješkog mosta i drugih takvih stvari. No, važniji je bio sukob koji je nastao oko Rončevićeve afere kamioni. Ministar Karamarko ne odustaje od ideje da zakonski progoni bivšeg ministra vojske, pa je pristao da uklone Fabera - lansiraju ga na višu, fiktivnu poziciju - ali nije bio spreman pustiti Rončevića iz ralja. U HDZ-u su nadigli dreku: “Kako mogu nečlanovi hapsiti naše lojalne članove?” Valjda to treba značiti da Rončević, ako je nešto i zamračio, nije uzimao samo za sebe, nego i za stranku. U vojnom resoru pomagao mu je oko tih liferacija državni tajnik Bačić - on je smjesta izabran na Jarnjakovo upražnjeno mjesto, pa je postao glavni tajnik HDZ-a. Kakva stranka, takav tajnik... Ali, što će biti za tri dana na konvenciji?

Može se Sanader kandidirati, a masovno članstvo vjerojatno bi ga podržalo, radije nego Hebranga kojega im on nudi. Ali, u tom slučaju, morat će Sanader u kampanju protiv vlastite stranke i njezine vlade jer ga ti ljudi - stranački gremiji - više ne podržavaju... Ima li to Sanader u sebi? Na prvi pogled vidiš da se potrošio, podočnjaci su mu do poda, a mislim da je on čovjek koji ne može podnijeti taj pogled u ogledalu. Sva sreća što nisam od onih koji će reći - nisam li sve to unaprijed govorio? Ali, još na seminaru na Yaleu 2006. rekao sam mu: “Ivo, pokopat će te tvoji ministri!” Eno ga Banac, živ je svjedok te konverzacije, kao i Božo Biškupić koji nas je, štoviše, fotografirao...

‘Tko će sad slati pare?’

Može se Sanader i ne kandidirati, ali onda će nastati sveopći stranački raspašoj. Neće biti pobjednika, samo mnoštvo luzera, koji će se iz zagrebačke Arene razići kućama u svoja zabačena naselja i gradiće gdje HDZ u Istočnoj Hrvatskoj drži vlast zahvaljujući obilnim subvencijama iz državnog centra, gdje su na lokalnim izborima dobili podršku četiri posto upisanih birača. Ali, tko će sad slati pare kad je blagajna, kako reče Sanader, potpuno ispražnjena?