Granicu Hrvatske i Slovenije odredit će EU

Dok Slovenija arbitražni sporazum o rješavanju graničnog spora s Hrvatskom želi potpisati što prije, svakako još ovoga mjeseca, hrvatskoj se strani, kako doznajemo, ne žuri. Hrvatska premijerka Jadranka Kosor i slovenski premijer Borut Pahor sastat će se 23. listopada u Zagrebu, kada bi trebali razriješiti preostale dileme iz nacrta arbitražnog sporazuma, kojih, kako doznajemo, doista nije ostalo puno. Ako ne bude nikakvih iznenađenja – i nakon što se održi još jedan sastanak šefova diplomacija Gordana Jandrokovića i Samuela Žbogara – sporazum bi mogao biti potpisan najvjerojatnije u Bruxellesu ili u Stockholmu budući da Švedska predsjedava Europskom unijom.

Prijedlog arbitražnog sporazuma koji je na stolu na četiri stranice i 12 članaka definira način rješavanja dugogodišnjeg hrvatsko-slovenskog spora o granici. Kako dosadašnji pokušaji rješavanja spora nisu urodili plodom, dvije strane dogovorile su se o osnutku arbitražnog suda, u skladu s poveljom UN-a i mirnim načinom rješavanja sporova, u duhu dobrosusjedskih odnosa, uvažavajući interese obiju zemalja i uz posredovanje Europske komisije.

Arbiražni sporazum najprije definira način biranja sudaca u arbitražnom sudu. Dvije strane imat će nakon njegova stupanja na snagu 15 dana da se dogovore o predsjedniku i dva člana arbitražnog suda, priznatih stručnjaka međunarodnog prava, s popisa predsjednika Europske komisije ili europovjerenika za proširenje. U slučaju da se Zagreb i Ljubljana ni oko toga ne uspiju dogovoriti, s tog popisa odredit će ih predsjednik Međunarodnog suda pravde u Haagu. Nakon toga dvije će strane dobiti još 15 dana za imenovanje svog člana u arbitražnom sudu.

Treći članak arbitražnog sporazuma, koji će najvjerojatnije bez značajnijih korekcija biti i potpisan, definira mandat arbitražnog suda. Točno kao i u drugom prijedlogu Ollija Rehna iz lipnja ove godine, koji je bio povod Sanaderu da digne ruke od daljnjih pregovora sa Slovenijom, u sadašnjem prijedlogu stoji da će arbitražni sud odrediti granicu između Hrvatske i Slovenije na kopnu i moru, dodir Slovenije s otvorenim morem te režim korištenja spornog morskog područja. Dvije strane dobit će mjesec dana da se dogovore što je sporno. Ako ne uspiju, učinit će to arbitražni sud umjesto njih.

Hrvatsku najviše zanima četvrti članak, u kojem se određuje kakva će pravna pravila arbitražni sud primijeniti. I tu je rješenje prepisano iz drugog Rehnova prijedloga: arbitražni sud pri određivanju granice koristit će međunarodno pravo, a pri odluci o slovenskom kontaktu s otvorenim morem međunarodno pravo, pravednost (ali ne i pravičnost iz načela ex aequo et bono, već pravednost kakvu podrazumijeva svaki sudski postupak) te načelo dobrosusjedskih odnosa, kako bi se došlo do poštene i pravične odluke, koja će poštovati sve relevantne pravne okolnosti.

Nijedan jednostrani dokument poslije 25. lipnja 1991. nema pravnog učinka na sud, a Zagreb i Ljubljana prezentirat će svoje argumente u memorandumima, u roku od 12 mjeseci, što je puno dulji rok od dva mjeseca, koliko je za taj posao predviđao drugi Rehnov prijedlog.

Arbitražni sud svoju odluku, koja će biti obvezujuća za obje strane, donijet će većinom glasova, najkasnije za tri godine (drugi Rehnov prijedlog predviđao je jednu godinu), iako u sporazumu stoji i odredba da sud u svakom trenutku može pomoći stranama da dođu do »prijateljskog rješenja«. Trošak arbitraže past će na teret Zagreba i Ljubljane.

Slovenska strana već je ovlastila svog šefa diplomacije Žbogara za potpis takvog sporazuma, dok hrvatsku stranu taj posao tek čeka. Zagreb se odlučio za drugi put, prema kojem će najprije ispregovarati najbolji mogući prijedlog, s kojim će onda ići pred Vladu i Sabor. Takav je put otpočetka naišao na žestoku kritiku opozicije, koja je premijerku Kosor upozoravala da u pregovorima ne smije istupiti iz okvira prvog Rehnova prijedloga, što ga je Sabor prihvatio još u svibnju.

Slovenija u Zagrebu bez veleposlanika

Kako se slovenski veleposlanik u Zagrebu Milan Orožen Adamič vraća u Ljubljanu, a novi veleposlanik nije imenovan, slovensko veleposlanstvo u Zagrebu vodit će otpravnik poslova, do imenovanja novog veleposlanika. Isti slučaj je i u Srbiji i Italiji, za što slovenska opozicija krivi »sebične kadrovske apetite« vladajućih stranaka, zbog čega »opet trpe interesi slovenske države«, jer izostaje diplomatsko lobiranje za slovenske interese u sporu s Hrvatskom.