Kakav je to manevar Papandreua?
Pa, kad bi prihvatio mjere štednje bez referenduma riskirao bi svoju političku karijeru ako bi Grčkoj i Grcima krenulo lošije. Ovako ima privid da je htio poslušati narod.
A kako je došlo do 340 milijardi EURO duga? Kako se postaje ovakva Grčka?
Pa, počinje se s Olimpijadom ili nekom sličnom većom manifestacijom (i Svjetsko rukometno prvenstvo bi moglo poslužiti). To je potaknulo porast javnih investicija i porast javne potrošnje zbog Olimpijskih igara 2004. godine na nacionalnoj razini, da bi se potom izgradnja uzaludnih projekata nastavila na regionalnoj razini po zavičajima utjecajnih političara. Zatim su se povećavali benefiti stanovništvu i to svakoj grupi. Isposlovana je trinaesta i četrnaesta plaća, a prosječna mirovina je izjednačena s prosječnom plaćom i tako predstavlja drugu najvišu prosječnu mirovinu u EU27. Kada su Grci vidjeli da su se stvari otele kontroli, počeli su revidirati svoju statistiku i tek nakon što je došlo do financijske krize i međunarodni kreditori počeli provjeravati makroekonomske i druge podatke, saznalo se za manipulaciju u statistici, koje su uljepšavale ključne omjere duga i BDP-a i deficita i BDP-a (te ostale Maastrichtske kriterije).
Ako vam se ikoja od ovih ideja učinila poznatom, zanemarite promicatelja na slijedećim izborima.
Ukratko, deficit široko definirane države već je 2004. godine (s Olimpijadom) prešao je 5% BDP-a (dakle u zlatnim vremenima rasta) da bi pred krizu 2008. dosegao i 10% BDP-a. Javni dug je već 2004. prešao 100% BDP-a i u jeku krize prešao 150% BDP-a.
Kao što govorimo i u emisiji ZelenJava održivost je nužna za opstanak. Takvo ponašanje Grka i kretanje javne potrošnje i javnog duga nije bilo održivo.
Hrvatska se trenutno nalazi u poziciji da joj je već četvrtu godinu zaredom deficit opće države veći od 5% BDP-a, a javni dug se opasno približio 60% BDP-a, dok je vanjski dug na 100% BDP-a. Vanjski dug od 47 milijardi eura znači treba povećati za 20-tak milijardi eura. To smo uspjeli učiniti dvaput i prvi put od 2000-2007 nam je trebalo sedam godina, dok nam je drugi put 2007-2011 trebali samo četiri godine. Uvjeren sam da kad bismo to htjeli bismo mogli to i brže.
Ukratko, nalazimo se na putanji koja može postati neodrživa.
Zašto Europa i prosječni Hans spašava Grke? Zato što bi izlazak Grčke značio veliki gubitak povjerenja u euro i pad vrijednosti eura, a time i ukupne financijske vrijednosti EU za 20-30 posto, a time i dulje recesije, koja bi povukla cijeli svijet u recesiju.
Britanci se naslađuju i komentiraju kako bi Grčkoj bilo bolje da izađe iz eurozone (zajedničke valute) i ponovno uvede drahmu. Ako stavimo na stranu da bi se time devlaviralo sve što je dosad postignuto u europskom integracijama i oslabilo napore budućih integracija, vrijednost svega u Grčkoj bi se više nego prepolovilo (ako su banke spremne otpisati 50% duga) i pitanje koliko bi trebalo vremena da se ikoga u svijetu uvjeri u vjerodostojnost bilo koje nove grčke vlade. I tko bi posuđivao ovisnicima o stranoj štednji koji su navikli živjeti na visokoj nozi. To bi svakako uzrokovalo višegodišnju duboku recesiju
u Grčkoj.
Prof. dr. sc. Ante Babić
Centar za međunarodni razvoj d.o.o.
Potpredsjednik Hrvatskih Izvoznika
Koautor i koproducent ZelenJave (Facebook)
