Unosni poslovi na području telekomunikacija mogli bi uzdrmati politički život Italije
Grof Vitali je opisan kao Miloševićev prijatelj u lovu.
Najavljuje se i istraga u švicarskoj banci UBS koja je napuhala procjenu srpskog Telekoma. Razdoblje tijekom kojega je obavljena misteriozna kupovina još više komplicira cijeli poslovni poduhvat. Mnogi se pitaju što je moglo navesti jednu ozbiljnu zemlju, članicu NATO-a, da uđe u milijunsku investiciju u Srbiji i spasi Miloševićev režim.
Stimulansi jamačno nisu bili diplomatske prirode i to je razlog što Ministarstvo vanjskih poslova pere ruke od cijelog poslovnog zahvata.
Ministar vanjskih poslova Lamberto Dini, čije je ime osvanulo na naslovnim stranicama svjetskih novina, i dalje ponavlja da nije bio informiran ni o čemu.
Pojedinačni glasovi o traženju njegove ostavke, od Antonija di Pietra pa do bučnog Umberta Bossija, postaju sve snažniji. Što god odgovori u Parlamentu, bit će na vlastitu štetu. U slučaju da je znao za sve, napravljen je pogrešan diplomatski potez, a ako doista nije bio informiran, što je teško povjerovati, onda je situacija još ozbiljnija, jer nije upoznat sa milijunskom investicijom u Srbiji, zemlji kojoj je cijeli svijet tada okrenuo leđa. Svaka daljnja izjava sve više slabi ionako poljuljane pozicije ministra vanjskih poslova. Zadnja Dinijeva tvrdnja da njegova supruga Donatella "nije bila zainteresirana za posao sa srpskim Telekomom" ismijana je od strane oporbe riječima: "Zašto se opravdava kad to od njega nitko ne traži?" Cijela afera s Telekomom Srbije lavina je koja može srušiti mnoge značajne figure u talijanskoj politici. Tužilaštvo u Torinu, pravnom sjedištu Telecoma, otvorilo je istražni postupak pod brojem 701/01. Na vrhu liste osoba koje će biti pozvane da daju informacije o kupovini srpskog Telekoma je Tomaso Tommasi di Vignano, bivši direktor Telecoma, a ne isključuje se niti ime ministra vanjskih poslova Lamberta Dinija koji je tada bio odgovoran za vanjsku politiku. Od stranaca se spominju imena posrednika u kupovini Douglasa Hurda, bivšeg ministra vanjskih poslova Velike Britanije i Dojčila Maslovarića, jugoslavenskog diplomata koji je donedavna uživao povlašteni položaj kao bivši veleposlanik Jugoslavije pri Svetoj Stolici.
Novi jugoslavenski ministar za telekomunikacije Boris Tadić je novinarima lista La Repubblica izjavio da srpska strana plaća talijanskom Telecomu 3 posto od profita za know how koji ne dobiva. "Kamo onda idu ta 3 posto i za što ih plaćamo?" Ministar Tadić želi da se sastanu sve tri strane uključene u kupovinu srpskog Telekoma i da nađu zajedničko rješenje; u protivnom prijeti međunarodnom arbitražom. Ono što brine talijansku stranu je da cijeli slučaj ne poremeti pozicije talijanskih firmi koje su snažno zainteresirane za sudjelovanje u rekonstrukciji Srbije. Dovoljno je samo prisjetiti se da je među prvim stranim političarima Giuliano Amato, predsjednik talijanske vlade, požurio pozdraviti novu srpsku vlast.
Nespretno obavljeni tajnoviti business kupovine srpskog Telekoma, za koji su mislili da im otvara vrata ulaska na srpsko tržište, može postati kamen spoticanja u budućim poslovnim pothvatima talijanskih firmi. To je razlog što Giangiacomo Migone, predsjednik Komisije za vanjske poslove u Senatu, insistira da se što prije objelodane sve opskurne pojedinosti oko kupovine srpskog Telekoma: "Dobro je što je otvoren i istražni postupak. Sada parlament ima zadatak da u što kraćem roku razjasni ugovor o kupovini srpskog Telekoma. Ako se otkriju nepravilnosti, odgovorni za to trebaju odgovarati, a Italija treba nastaviti sa svojom politikom bez miješanja izvana."
