Priznajem, skeptik sam kada su u pitanju društvene mreže. Jedina društvena mreža koju smatram korisnom je LinkedIn, mjesto na kojem odrasle i ozbiljne osobe vode uglavnom ozbiljnu komunikaciju vezanu uz posao. Facebook smatram, onako gunđavo i starački, mjestom na kojem nedorasle osobe uživaju u vječnom partijanju sa užim, širim i najširim društvom. Taj moj negativan stav prema Facebooku uvijek se iznova učvrsti kada vidim ljude kako za vrijeme radnog vremena troše tu socijalnu mrežu, umjesto da rade svoj posao.
Nisam potpuno cijepljen od komunikacije sa ljudima, naravno. Možda je to posljedica činjenice da sam elektronički komunicirao dok još Interneta u Hrvata bilo nije, pa sam ili ostao navučen na one jednostavne načine komunikacije, ili sam se možda kroz ta desetljeća – istrošio.
Ma, nisam. Emajliram sve u šesnaest, chatam, pratim prapovijesne news grupe, a tu i tamo se zaletim na neki forum. I da, postao sam poprilično aktivan korisnik Google Buzz usluge. Nekako mi odgovara svojim formatom: veća od Tweetera, omogućuje slanje linkova i slika, a opet uglavnom diskretna. Biram koga ću čitati i tko će mene čitati. Malo prometa, uglavnom pametni likovi pričaju o pametnim stvarima ili si ja to tako umišljam.
To je već društvena mreža kakva pristaje starcu poput mene – sa malo, ali kvalitetnog prometa.
Konkurencija domaćem TV programu
U toj mirnoj kontemplaciji, pravoj e-analogiji staračkog doma sa prostranim šumovitim parkom, prekinuo me poziv u Google Plus. Za kojega sam dan prije čuo priče kako je to pravi ubojica Facebooka, Google-ov odgovor na društvene mreže koji će svu konkurenciju pomesti u jednom zamahu, preuzeti dominaciju i općenito učiniti druge socijalne mreže suvišnim.
"Ajme, ne... ne još jedna društvena mreža na koju me zovu znani i neznani!" - mislim u sebi, ali već trenutak kasnije – "Opet, nisam valjda toliko star... uostalom, ako sam se mogao naviknuti na Buzz..."
Priznajem da mi se sviđa pristojna kvaliteta proizvoda te kuće, ali priznajem i kako me je Google Wave totalno užasnuo i sa njega sam ekspresno pobjegao. Prebrzo, prekaotično, previše glupih i nepotrebnih informacija u prekratkom vremenu, prava konkurencija domaćem TV programu!
Sa druge strane, na Buzz sam se naviknuo i sviđa mi se kakav jest. A jednako sam tako u početku bio sumnjičav i prema tom servisu.
Korisnici kao obrtna sredstva tvrtke
Tako i ovaj Google Plus. No, prije nego krenemo na priču, imajte na umu jednu stvar: Google Plus nije ubojica Facebooka (a vjerojatno niti drugih društvenih mreža). Google Plus nije zamjena za Facebook. Ovo je ipak nešto drugačiji servis.
I to mi je drago, ponajviše zbog dvije stvari: činjenice da su korisnici Facebooka obrtna sredstva te tvrtke, a pogotovo zbog poznatih sigurnosnih i vlasničkih problema. Biti članom Facebooka znači svakom svojom akcijom stvarati dodatnu vrijednost tvrtci i dizati cijenu njenih dionica. To samo po sebi ne mora biti toliko loše, kada ne bi bilo sigurnosnih problema i pitanja vlasništva i privatnosti.
Poučen lošim iskustvima sa najpopularnijom društvenom mrežom na svijetu, sa oprezom sam pristupio Google Plus usluzi.
Google Plus mi izgleda kao Buzz na steroidima. Koncepcija se zasniva na ideji krugova: krug rodbine, krug prijatelja, krug poznanika, odmah sam napravio krug poslovnih partnera... u krug stavljate pojedinačne članove, koji naravno mogu biti članovi i više krugova. Krugovi koje stvarate su osobne naravi – to su vaši krugovi i oni se ne dijele sa drugim članovima kruga.
Ja odlučujem tko će biti u mojim krugovima
To malo komplicira situaciju jer, neočekivano, osnivanje kruga i stavljanje ljudi u taj krug ne stvara isti taj krug kod izabranih sudionika, ali će članovi vašeg kruga moći neometano razgovarati sa ostalim članovima kruga sve dok je tema razgovora aktivna. Tu nastaje problem, jer za razliku od mailing liste ili diskusija na Facebooku, vaš privatni krug nije vidljiv prema van. Koliko je to nezgodno (jer svaki sudionik mora sam napraviti kopiju vašeg kruga sa istim sudionicima ako želi zadržati istu publiku), toliko je zapravo zgodno i podržava privatnost: korisnik sam slaže svoje krugove i kružiće i odlučuje tko će dobiti poslanu informaciju, bez bojazni da će se u krug uključiti netko neželjen.
Ovaj obrnuti princip: privatnost na prvom mjestu, upravo je moj željeni modalitet rada. Moji krugovi, moje grupe, ja odlučujem tko će biti u mojim krugovima, a tko neće. Moji mali, privatni krugovi. A ne masa prijatelja, prijatelja mojih prijatelja, prijatelja prijatelja mojih prijatelja, prijatelja mojih neprijatelja i neprijatelja prijatelja mojih neprijatelja.
Krugovi su osnova korištenja ove mreže i na njih se oslanja tek nekoliko servisa, ali za mene starog i konzervativnog sasvim dovoljno.
Slike s mobitela u oblaku
Ponajprije, slike. Google će uvrstiti vaše Picasa albume u vaš privatni album slika negdje u oblaku. No, što je posebno zgodno, zapravo ono što je izvrsno osmišljeno: imate li Androidni pametnofon, možete na njega instalirati mobilnu Google Plus aplikaciju i pomoću nje automatski svaku okinutu fotografiju slati u vaš uoblačeni album slika, pri čemu slike dolaze na samo vaš, privatni dio, a vi sami zatim odlučujete hoćete li i sa kojim krugovima podjeliti te (ili samo neke) fotke.
Članovi krugova mogu zatim fotke komentirati, ali i tagirati. To je loše, ali vlasnik fotke tagiranja koja mu se ne sviđaju može ukloniti, isto tako i osoba koja je "tagirana" dobiva o tome obavjest i ona također može ukloniti svoj tag. Vlasnik fotografije može zabraniti tagiranje i komentiranje slike, kao i brisati komentare koji mu se ne čine prikladnim.
Fotke je moguće i pomoću par jednostavnih alata malo urediti (rotirati, promjeniti kontrast i sl.).
Osim razmjene slika, inkorporiran je i standardni Google Chat kojeg već vjerojatno koristite kao dio klasičnog Gmail računa. Ništa novo oko toga.
Kada bi ovo bilo sve, mogli bismo mirne duše reći kako je riječ o Google Buzz aplikaciji na steroidima, sa malo natruhe (srećom) pokojnog Google Wave. Ili, ako vam je tako draže, o drskoj kopiračini Facebookovog zida.
No, tu su još dvije sitnice. Jedna je Sparks, nešto poput RSS readera koji na jednom mjestu skuplja novosti i članke o stvarima koje vas interesiraju.
Hangout - videokonferencijski tulum
Druga stvar je zanimljivija: imate li web kameru (ali može i bez nje), možete brzo i lako načiniti "Hangout", virtualnu videokonferencijsku tulumarku za vas i vaše prijatelje. U virtualnoj sobi možete puštati Jubito video (sa ex-ministrom Kirinom ili bez njega), pričati ili tekstualno chatati.
Kao virtualna tulumarka nije zamišljena loše, ali postoje dvije ili tri stvari koje bih ja kao stari, konzervativni i pragmatično orjentirani korisnik volio vidjeti: osim Jubito videa, virtualni whiteboard za šaranje uz mogućnost prikaza prezentacija ili čak ekrana nečijeg računala načinilo bi od ovog servisa upravo izvrstan videokonferencijski alat, itekako upotrebljiv u poslovne svrhe. I svakako bih promjenio način pozivanja: sada je moguće mišem izabrati samo krugove, dok je za pojedinačne pozive potrebno utipkati ime/adresu uzvanika.
I to je otprilike to što se Google Plus usluge tiče. Uočite kako ne postoji Farmwille, kako nema blesavih igrica i navlakuša (iako se, nažalost, šuška kako bi se i one mogle pojaviti), niti barem za sad Google namjerava pripustiti gomiletine isprazne zabave na svoj servis. Ne znam kako vi, ali meni se to sviđa. Dajte mi da komuniciram na kvalitetan i intuitivan način, dajte mi da kontroliram što kome ide, i ja zadovoljan. Flash igrice ionako mogu igrati negdje drugdje.
Instalirate li Google Plus na mobilni pametnofon, dobiti ćete i opciju Huddle, asinkroni grupni chat za kojeg Google tvrdi kako je idealan za dogovaranje ad-hoc sastanaka ili akcija, a meni izgleda kao – još jedan chat, ni po čemu različit od drugih.
Samo za vaše oči
Kako sam na početku teksta spomenuo, sklon sam zaštiti privatnosti. Tako sam i ovom servisu prišao oprezno, sve gledajući otkud će me zaskočiti neka glupost i curenje podataka. Jedine dvije relativno ozbiljne stvari koje sam otkrio su ove: podaci u profilu su u startu vidljivi cijelom svijetu, pa je potrebno ručno izabrati, jednu po jednu, koje detalje iz profila želite dijeliti sa cijelim svijetom, koje sa nekim svojim krugom, a koje želite zadržati za sebe; drugi problem su postovi koje možete zatvoriti u neki krug, ali netko iz tog kruga može napraviti "reshare" u neki svoj krug i tako proširiti vaše ne-baš-za-javnost riječi do očiju koje to ne bi trebale vidjeti (bračni partner, šef na poslu, dijete, roditelj, šef stranke, novinari...); ta se neugodnost može brzo i jednostavno isključiti izborom "Disable reshare" koji se dobije klikom na mali trokutić u gornjem desnom kutu okvira poruke, ali raditi to za svaku poruku brzo zamori. Idealno bi bilo imati mogućnost zaključavanja poruka samo za članove nekog kruga, bez mogućnosti daljnjeg širenja. Primjerice, krug "Family" trebao bi to imati isključeno "by default".
I, naravno, dosadne notifikacije. Njih se, srećom, lako može isključiti. Guglo Plus ima i dodatni alat kojeim možete kontrolirati što se sa vašim podacima događa: "Data Liberation Front" čija je namjena pomoći korisnicima prilikom uklanjanja njihovih podataka sa Google-ovih servisa.
Ubojica Facebooka
Je li Google Plus takav strašni ubojica Facebooka kako o njemu pričaju mnogi mediji? Nije. Facebook je šareniji, zabavniji, privlačniji bezmozgavim masama koje do svoje privatnosti drže koliko do lanjskog snijega. Oni zaista nemaju razloga prijeći na Googleov servis (osim, možda, zbog simpatične virtualne videotulumarke).
Sa druge strane, dopada mi se ovakva socijalna mreža. Diskretna je, ne baca mi se pred lice, poštuje moj osjećaj za privatnost; jako olakšava fotografiranje mobilnim telefonom i kada bi mi još pružio mogućnost virtualne prostorije za sastanke sa videokonferencijom, prikazom prezentacija (ne bi trebalo biti problem udružiti to sa Google Docs uslugom) i prikazom ekrana računala – to bi bilo to. Netko bi visio radi tulumarenja, ja bih visio zbog mogućnosti poslovne videokonferencije sa prezentacijom, neki klinci mogli bi tamo raditi domaće zadaće, svatko bi mogao naći zgodan trik za sebe.
Google Plus vjerojatno nikada neće postati zamjena za socijalni život kakva je postao Facebook – i to je dobro. Mislim da nećemo vidjeti toliko zombija kako na radnom mjestu umjesto da rade listaju Google Plus. A i ti vražji krugovi, krugovi su odlična ideja, nije čudo da je Arhimed zbog njih izgubio život...
Može li Google tako nešto "odraditi"? Može, naravno. Dapače, unatoč mojoj još uvijek rezerviranosti prema Google Plus usluzi, mislim da bi ovo mogla biti upravo izvrsna mreža. Slično skeptičan bio sam i prema Buzz servisu, pa sam postao redoviti korisnik.
Ipak, nikada ne zaboravite da je i ova tvrtka imala problema sa privatnošću: nikada, nikada nikome ne vjerujte 100% kada je vaša privatnost u pitanju. Budite oprezni i surfajte sretno.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
