ZAGREB – Zahvaljujući "novim" uvjetima za odlazak u mirovinu, propisanih Zakonom o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje od siječnja 1999. godine, zaustavljen je trend porasta broja novih umirovljenika u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), a time i trend porasta ukupnog broja umirovljenika. Štoviše, od 1999. godine, kad je u Zavodu evidentirana oko 31.000 novih umirovljenika, broj novih korisnika mirovine - posebno prijevremene i invalidske - iz godine u godinu opada.
Porast troškova
Pomaci se mjere tek u nekoliko tisuća, no, zahvaljujući tome, zaustavljen je i trend porasta izdataka za mirovine, što je bio slučaj posljednjih nekoliko godina. Dok se, primjerice, udio izdataka za mirovine od 1992. do 1997. godine s približno osam popeo na 12 posto BDP-a, od 1998. do kraja 2001. bio je oko 13 posto. Za isplatu mirovina i dodatka od 100 kuna i šest posto u zadnjih godinu i pol potrebno je od 1,9 do 1,99 milijarda kuna. Porast troškova uvelike treba "zahvaliti" usklađivanju mirovina s kretanjem troškova života i plaća, a ne samo porastu broja umirovljenika.
Nešto manji priljev novih korisnika mirovina stručnjaci predviđaju u razdoblju kad na snagu stupe puni uvjeti za starosnu mirovinu - 65 godina za muškarce, odnosno 60 za žene. Ti uvjeti stupaju na snagu od 2008. godine, no, mogućnost da dotad broj korisnika mirovine nastaviti znatnije opadati ipak je upitna. U sljedećih se nekoliko godina, naime, očekuje val umirovljenja naraštaja baby-booma otprije pedesetak godina. Upravo zato, stručnjaci su nedavno najavili, od 2008. godine, novo povećanje dobne granice za odlazak u mirovinu na 67 godina, a najavljuje se i mogućnost izjednačavanja uvjeta za umirovljenje žena i muškaraca. Jedan od argumenata za tu odluku moglo bi biti vrijeme korištenja mirovine: dok žene starosnu mirovinu koriste u prosjeku 17, muškarci ju koriste prosječno 15 godina.
Naime, od 1999. godine, prvi je uvjet za umirovljenje dob osiguranika, umjesto staža koji je bio osnova za stjecanje prava na mirovinu po starim propisima. Osim toga, dodatnim se faktorima zaposlene destimulira za rano umirovljenje. Iako postoji i mogućnost pet godina ranijeg umirovljenja, to je osiguranicima manje prihvatljivo, nego nekad. Naime, prijevremena starosna mirovina se umanjuje trajno, bez usklađivanja nakon što umirovljenik ispuni uvjete za starosnu mirovinu, pa se raniji odlazak u mirovinu - ne isplati.
Zaposlenima je, osim toga, manje privlačna i mogućnost odlaska u invalidsku mirovinu, podsjećaju u HZMO-u. I u slučaju invalidske mirovine primjenjuju se faktori umanjenja, ovisno o godinama staža i vrsti, odnosno stupnju invalidnosti. Primjerice, invalidski umirovljenik s preostalom sposobnošću za rad ostvarit će pravo na 66,6 posto mirovine koju bi primio da je kod njega nastao trajni gubitak radne sposobnosti.
Zaustavljeni negativni trendovi
Osim niza pozitivnih trendova, pokazatelji o visini prosječne mirovine bez dodatka od 100 kuna i šest posto te oni o udjelu prosječne mirovine u prosječnoj plaći, dobra je vijest i to da udio prosječnih mirovina u prosječnoj državnoj plaći u zadnje vrijeme nije umanjen, iako je njihov udio u plaći daleko od postotka koji žele dostići umirovljeničke udruge. U posljednjih desetak mjeseci, naime, udio prosječnih mirovina u prosječnoj plaći bio je od 40,23 do 41,5 posto, dok mirovine s dodatkom čine oko 43 posto prosječne plaće. Dakle, kad se mirovine ne bi usklađivale sa šest mjeseci zakašnjenja u odnosu na porast troškova života i rast plaća, a isplata povišenja kasnila i desetak mjeseci, moglo bi se reći da su zaustavljeni i negativni trendovi u odnosu mirovina prema prosječnoj plaći.
