Otkrila je da su sudionici studije mnogo radije podupirali, glasali, učili od, promovirali, unajmljivali, više cijenili i vidjeli kao sposobne one ljude koji su iskazivali ljutnju, od onih koji su pokazivali tugu.
Otkriće je objavljeno u Journal od Personality and Social Psychology.
Tiedens je otkrila da se ispoljavanje tuge doživljava kao slabost, iako su ti pojedinci smatrani mnogo toplijim i simpatičnijim osobama. Ispoljavanje ljutnje doživljeno je, pak, kao znak snage. Ljudi koji pokazuju ljutnju, doživljavaju se kao oni s osjećajem pravednosti i sposobnošću da naprave stvari do kraja. "Kada pokažemo ljutnju, šaljemo poruku drugima: Ja sam u pravu, a netko drugi je u krivu", izjavila je autorica Reutersu.
No, ispoljavanje ljutnje, upozorava ona, može odvesti i u drugu krajnost; da nas drugi doživljavaju kao osobe koje se ne mogu kontrolirati. "Mislim da ljutnja i agresija djeluju na kratke staze. Problem je u dugotrajnom ispoljavanju tog osjećaja. Škodi odnosima s drugim osobama. Iako ljuta osoba osvoji status, to nije osobito učinkovita strategija na duge staze. No, nema sumnje da osobe koje ispoljavaju ljutnju vrlo brzo dobiju što žele", smatra dr. Brad Bushman, profesor socijalne psihologije na Državnom sveučilištu Iowe.
