Zhu zhu groznica
Upravo u tim ranojutarnjim satima (a subotom i nedjeljom kroz cijeli dan) može se gledati dječji program (crtići, dječje emisije, itd...), ali i tona reklama namijenjena upravo gladnim umovima dječice čije apetite za igranjem zaista nije teško pobuditi. Većinom su to reklame raznih društvenih igara, no reklama koja je u meni kasnije izazvala rezignaciju, odnosila se na Zhu Zhu pets. To su plišani hrčci koji ispuštaju umilne zvukove kad ih se pomiluje po nosu, kreću se po labirintima i sl. Sve u svemu, djeluju kao simpatične igračke koje sasvim sigurno djecu neće naučiti ničem lošem, no ne čine se baš niti pretjerano poučnima. Priča ide dalje. Uopće se ne bih zamarao (vjerojatno dok moje dijete ne poraste do te dobi) s tim hrčcima, da naše šestogodišnje kumče nije izrazilo želju baš za tom igračkom. Odlučio sam sa suprugom otići u Garden Mall i istražiti što se sve od tih hrčaka nudi i koliko uopće taj sport stoji.
Cijena prava sitnica
Ušavši u dućan, lutali smo od police do police i nailazili na gomile zgodnih stvari za djecu većeg uzrasta. Odjel knjiga bio je posebno zanimljiv. Došavši konačno do tih zgodnih stvorenja, shvatili smo da je djetetu glupo kupiti samo jednog hrčka, bez labirinta, tunela i ostalih trica. Nismo još obraćali pozornost na cijenu, no kad smo shvatili da jedan hrčak stoji 99,99 kuna (u nekim supermarketima mogu se dobiti i za 89,99 kn), pala mi je roleta. Set tih malih čupavaca s dodatnom opremom, kakav smo htjeli sastaviti, stajao bi nas oko 600,00 kuna. Baterije neću ni spominjati. U tom trenutku shvatio sam tri stvari... Prvo, djeca su zapravo istinski kupci i potrošači, a roditelji samo sponzori industrije igračaka. Pokušajte djetetu koje ste poveli u dućan s igračkama reći ne. Drugo, dobar dio roditelja nije ni svjestan utjecaja televizijskih reklama na dječje umove, jer im u protivnom ne bi dali da toliko gledaju televiziju.
Ovaj drugi zaključak donio sam na temelju toga što sam slučajno čuo jednog nesretnog tatu, koji je očito poslan u dućan da kupi jednog od tih čupavaca za svoju princezu, morao lagati svojoj supruzi ili princezi preko telefona da hrčaka više nema (a police su ih bile pune), jer se vjerojatno i sam skamenio od cijene. Zbog tog primjera te zbog golemog interesa koji je vladao baš pred tim policama shvatio sam da je trenutno to hit igračka i da vlada svojevrsna Zhu Zhu groznica. Da se radi o imalo poučnoj igrački, ni sam ne bih žalio novca. Jednostavno je genijalno do koje mjere reklame za dječje igračke mogu manipulirati, ne samo ponašanjem djeteta, nego u konačnici i životima roditelja. I na kraju treći zaključak je taj, da sam sasvim siguran da svoju kćerku dugo neću voditi u dućane s igračkama, dok se ne uvjerim da je prerasla takav tip igračke.
Ne znam samo kako ću je spasiti (a i sebe) od agresivnog televizijskog marketinga, u kojem djeca ne znajući da imaju potrebu za nečim, vidjevši reklamu, odjednom shvaćaju da bez tog nečeg ne mogu i da to jednostavno moraju imati. No, kada i kupimo tu određenu igračku, većina se djece kao pravi pravcati potrošači, brzo toga zasite i traže novo - upravo ono što su i opet vidjeli na televiziji. I što onda sa svim tim otpadom kad to prerastu?!
Slatko, poučno, ili oboje
Potpuno rezigniran cijenom te, moglo bi se reći, nedostatno poučne igračke, razmišljao sam o mogućim alternativama. Prvo što mi je palo na pamet su živi hrčci i krletka za njih. Sami hrčci u Zoo dućanima koštaju od 30-60 kuna ovisno o pasmini, a sama krletka oko 300 kuna. Znam da će trebati kupovati i hranu za njih, ali koliko znam hrčci žive i na komadu salate, mrkve i sl. Dakle što jedemo mi, jedu i oni. Zaključujem da je bolje djetetu kupiti žive hrčke, nego baciti novac na nešto što će s vremenom postati otpad (baterije i prije) koji i opet majčica Zemlja mora probaviti.
U svezi s time, najviše od svega me u toj spornoj televizijskoj reklami iživciralo to što naglašavaju kako su to ljubimci koji ne rade nered uokolo (aludirajući na žive hrčke i njihove fiziološke potrebe) i ne stvaraju otpad?! Ma zbilja?! Tone tog smeća (i opet baterije moram spomenuti) nakon uporabe nije otpad?! Uostalom, u živim hrčcima dobit će slatke, male čupavce koji će ih poučiti brizi i odgovornosti, a još k tome nisu ni približno toliko skupi kao njihova reklamirana "plišana braća". Što se mene tiče, ja svakako ne namjeravam biti pokusni zamorac u priči s hrčcima. Siguran sam da mi kćerkica za koju godinu neće zamjeriti na ovakvim stavovima.
