Hrvatska i Europa (6): Riječ Hrvat u Turskoj ima značenje provjerenog prijatelja

ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika) – U turskim knjižarama pojavila se ovih dana knjiga "Hrvat ulusunun olusumu" (Formiranje hrvatske nacije), čiji je autor povjesničar i publicist Osman Karatay. U podnaslovu knjige stoji – Tursko-hrvatski odnosi u ranom Srednjem vijeku. Ovdašnji tisak i elektronski mediji svakodnevno daju veliki publicitet pojavi tog, kako se ističe, povijesnog štiva koje iz ovdašnjeg kuta baca zanimljivo svjetlo na stoljetne veze Turaka i Hrvata.

Kroz taj "izdavački pothvat" može sagledati još jedan značajan detalj: kako Hrvatska i Hrvati izgledaju u očima Turaka? Turci su bliže upoznali Hrvatsku, posebice njezinu bogatu povijesnu i kulturnu baštinu, prilikom mnogobrojnih gostovanja istaknutih hrvatskih znanstvenika, likovnih umjetnika, glazbenika i mnogih drugih. Ne treba zanemariti i ulogu hrvatskih nogometnih stručnjaka (Tomislav Ivić, Oto Barić i drugi), te čitave plejade istaknutih sportaša. Svi oni ne samo da su dali "obol" razvitku turskog sporta, već su predstavljali i svojevrsne hrvatske veleposlanike u toj velikoj euroazijskoj zemlji.

Ako biste zato nekog prosječnog Turčina zapitali što misli o Hrvatskoj i Hrvatima, dobili biste nedvojbeno, istovjetan odgovor: Radi se o prijateljskoj zemlji i prijateljskoj naciji na putu prema Zapadnoj Europi. Tome su doprinijeli i dosadašnji hrvatsko-turski susreti i razgovori na svim razinama, uključujući i šest susreta na vrhu. Kruna tih kontakata predstavlja više od trideset međudržavnih sporazuma i ugovora koje su potpisali najviši dužnosnici, kako se ovdje često ističe, dviju prijateljskih zemalja.

Bila bi, svakako, nepravda ne istaknuti i osobni doprinos koji su u približavanju odnosa Ankare i Zagreba dali bivši predsjednici dvije zemlje dr. Franjo Tuđman i Süleyman Demirel. Praktički bili su to najdinamičniji susreti i razgovori gotovo bez presedana na europskoj i svjetskoj političkoj sceni. Zaustavljanje rata u BiH praktički je rezultat takvih vrlo intenzivnih susreta. Stoga će mnogi visoki turski dužnosnici, ali i obični Turci priznati da su odnosi Ankare i Zagreba dobili novi poticaj nakon potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Pritom ukazuju da su sukobi Bošnjaka muslimana i Hrvata (prvi nakon više od 200 godina), proizišli raspadom bivše Jugoslavije, bili "povijesna greška".

Turska, koja ne krije svoje simpatije za bošnjački narod, često je isticala kako se za Hrvatsku vrata Ankare otvaraju u Sarajevu. Zbog toga se uporno zalagala za ponovnu uspostavu i očuvanje dobrih veza Hrvatske i BiH. Sigurno je da su zamjetan doprinos u stvaranju prijateljske atmosfere i boljem upoznavanju i povezivanju Zagreba i Ankare dali i prvi hrvatski veleposlanici u Turskoj Hido Biščević i dr. Ivica Tomić. Takvu ocjenu, gotovo redovito, može se čuti u ovdašnjem Ministarstvu vanjskih poslova, ali i vladinim krugovima.

Temelji hrvatsko-turske suradnje postavljeni su, opća je ocjena, na vrlo snažnu platformu tako da više ne zavise od toga tko se trenutno nalazi na kormilu obje zemlje. To, uostalom, potvrđuje već najavljeni službeni posjet predsjednika Stipe Mesića Turskoj 7. i 8. veljače. Njemu i članovima hrvatske državne delegacije Turska priprema svečani doček, rezerviran samo za najistaknutije svjetske državnike, točnije provjerene turske prijatelje. Ovdje se ne krije zadovoljstvo zbog nastavljanja tursko-hrvatskih summita. Naglašava se kako oni jamačno nisu samo u funkciji jačanja bilateralne suradnje, već i uspostave trajnog mira i sigurnosti na jugoistoku Europe, posebice na području bivše Jugoslavije.

Službena Ankara gleda u Hrvatskoj i vrlo važnog geostrategijskog partnera s kojim želi razviti sve oblike suradnje, počevši od političke, gospodarske, vojne, turističke i svake druge. U takvom pragmatičkom povezivanju ističe se zajednički cilj: ulazak dvije zemlje u punopravno članstvo Europske unije (EU). Turska, dugogodišnja članica NATO-a želi također Hrvatsku što prije vidjeti kao punopravnu članicu tog vojnog saveza.

Turska na Hrvatsku posebice gleda kao na sve važnijeg poslovnog partnera s kojim može nastupati i na tržištima trećih zemalja. Prošlogodišnji posjet premijera Hrvatske dr. Ivice Račana Turskoj potvrdio je kako se vrlo dobri politički odnosi moraju pretočiti u snažnu gospodarsku i trgovinsku suradnju. Opća je "zamjerka" da ukupna razina gospodarske i trgovinske razmjene od oko 50 milijuna dolara ni približno ne odgovara dostignutom stupnju prijateljske političke suradnje. Glede toga, zaključeno je poduzimanje čitavog niza praktičkih koraka kako bi se ispravila ta "nepravda".

Na temelju preporuka Račana i Ecevita već su postignuti konkretni dogovori.

Među njima je i angažiranje poslovne korporacije ENKA na hrvatskom tržištu.

U tom sklopu je i poslovna suradnja zagrebačkog "Rade Končara", "Podravke", "Plive", "Kraša" i drugih hrvatskih tvrtki s turskim kompanijama. Svi ti kontakti i napori otvaraju nove obzore tursko-hrvatskog povezivanja u cjelini. Otuda riječ Hrvat u Turskoj ima isto značenje, što i – iskreni provjereni prijatelj.