Hrvatska ima novca samo za Pelješki most

Spala knjiga na most Pelješac. Od svih silnih milijardi kuna i ambiciozno najavljivanih projekata, Hrvatska dugoročno u gradnji autocesta ima osiguran novac jedino za projekt sasvim neopravdanog mosta po svim važnijim ekonomskim i prometnim kriterijima. Već danas gotovo i nema autocesta u izgradnji, pa izuzev Pelješca i pristupne dionice autoceste prema Pelješcu od Ravča do Ploča, Hrvatska gradi još samo desetak kilometara autoceste Jakuševac – Velika Gorica, početne dionice autoceste Zagreb – Sisak, koja je ugovorena prije nekoliko godina i već bi bila završena da nije bilo sukoba oko otkupa zemljišta, odnosno izvlaštenja vlasnika na trasi autoceste. Iduće godine će ta autocesta biti gotova, a onda se u Hrvatskoj neće graditi apsolutno ništa osim autoceste prema Pločama i mostu Pelješac, koji će zajedno s pristupnim cestama koštati barem tri milijarde kuna. Hrvatska Vlada smanjila je, ali nije zaustavila investiciju u Pelješac za kojeg ove godine ide sto milijuna kuna. Most nije kao ostale autoceste u ingerenciji HAC-a, već Hrvatskih cesta, državne tvrtke koja unutar vlastitog financijskog plana uvijek ima otvorene mogućnosti za osiguranje ove investicije prebacivanjem sredstava s nekih drugih projekata, pa tako Vlada nikada neće biti u situaciji da mora odustati od mosta za razliku od svih drugih projekata pod okriljem HAC-a, tvrtke čiji je model investiranja došao do kraja, te više jednostavno nema prostora za novo zaduživanje.

Ministar mora, prometa i infrastrukture, Božidar Kalmeta u ovom je trenutku pred zidom, jer nije uspio natjerati hrvatske građevinare na raskid ugovora vrijednih gotovo sedam milijardi kuna. Preostale su mu dvije realne opcije. Jedna jest da hrvatska Vlada naloži jednostrano raskidanje ugovora sa građevinarima i pritom riskira sudsku tužbu za izgubljenu dobit. Tako bi se barem moglo krenuti u novo pregovaranje s europskim bankama EIB-om i EBRD-om za dio projekata u cestogradnji. Ako Vlada to ne učini, druga opcija je zadržavanje postojeće situacije u kojoj se niti jedna autocesta ne bi gradila osim čuvenog mosta Pelješac, koji će predstavljati sve teži korupcijski uteg za Vladu Jadranke Kosor. Naime, unatoč svim objašnjenjima o neophodnosti mosta Pelješac o kojima nerijetko u javnosti govori predsjednik Sabora, Luka Bebić, nemoguće je osporiti činjenicu da će vrlo konkretnu korist od tog projekta dobiti neke sasvim privatne tvrtke sa sasvim privatnim interesima.

Primjerice, tvrtka Protectus, koja je pokupovala desetke tisuća kvadrata zemljišta u blizini Pelješca i Dubrovnika, čija će vrijednost drastično narasti čim se izgradi autocesta. U toj tvrtki suvlasnici su između ostalih IGH Jure Radića i splitski Konstruktor Željka Žderića. Prvi su projektanti mosta Pelješac i sporne dionice Dubrovnik – Doli, a drugi graditelji te iste dionice. U Hrvatskim autocestama predsjednik Uprave je Jurica Prskalo, koji je prethodno u državne tvrtke stigao iz tog istog Konstruktora i sada nastoji postići da se Hrvatska usred najgore ekonomske krize i dalje zadužuje za gradnju autoceste Dubrovnik – Doli, vrijedne 3,67 milijardi kuna. Njega je na tu funkciju direktno imenovao ministar prometa, Božidar Kalmeta, koji nastoji i dalje graditi autoceste, posebno na jugu Hrvatske i posebno most Pelješac, kojeg je očito uzaludno ovog ljeta pokušala zaustaviti premijerka Jadranka Kosor. Prvo je rekla da gradnja Pelješca prestaje, a onda se predomislila i kazala da se rokovi samo produžavaju. Možda je baš time i odredila svoju daljnju političku sudbinu.

Fantomsko Povjerenstvo za ceste

U zadnja dva mjeseca sastanak Povjerenstva za ceste hrvatske Vlade najavljivan je barem desetak puta, ali je informacija uvijek bila pogrešna. Pokazalo se da Povjerenstvo nema smisla održavati ako se ne može usvojiti program gradnje u iduće četiri godine, a njega ne može biti kad za potpisane ugovore i autoceste nema novca. Posljednje neslužbene informacije govore da bi upravo danas uz sjednicu Vlade mogla biti održana i sjednica Povjerenstva za ceste, što bi značilo da će potpisani ugovori silom i jednostrano biti raskinuti.