Natjecanje je održano ovog vikenda u Milanu gdje je Hrvatska u nizu od četiri utakmice odigrane u istom danu pobijedila Austriju i Vels te u polufinalu uvjerljive favorite Irsku, a u finalu Nizozemsku.
Josip Josipović - igrač finala
Za igrača finala proglašen je naš Josip Josipović, dok su u momčad Europe izabrana tri hrvatska igrača - Tomislav Cvetko i Josip K, koji su i inače izabirani u momčadi natjecanja te Matija Bašić.
Hrvatska je jedina reprezentacija u kojoj u prvoj momčadi skupa igraju otac i sin - Adam Lončar, strijelac pobjedničkog gola u finalu, te njegov otac Ante Lončar (44) koji je među boljim obrambenim igračima u Europi i pravi autoritet u Vitezovima.
Srebro, pa bronca, pa zlato
Prošle godine hrvatska je reprezentacija na prvenstvu igranom u Samoboru bila brončana, a godinu ranije srebrna - zlato je jedina medalja koja je nedostajala.
Europski kup, koji se igrao ovaj put, jači je od prvenstva Europe jer na EP-u smiju igrati samo europski prvaci, a u kupu i Australci koji igraju u Europi. U Australiji je ovaj sport smišljen i tamo se igra vrhunski.
Tučnjava - dopuštena
Australski sport je dinamičan i atraktivan sport, prilično grub, s 18 igrača na terenu (9-9, u Australiji se igra 18-18), koji se, po pravilima, smiju potući.
U Hrvatskoj se ovaj sport igra od 2003., imamo tri amaterska kluba - Zagreb Hawks, Agram Power i Velika Gorica Bombers. Upravo u subotu igra se hrvatski kup u Velikoj Gorici, na Radnikovom stadionu u 15 sati.
Igrači australskog nogometa u Hrvatskoj nemaju svoj teren i nikakvu logostičku podršku sa strane države niti sponzorstva te sve financiraju iz svog džepa.
Sljedeće godine im je u cilju ići u Australiju na svjetsko prvenstvo, za što će im trebati sponzori.
Evo kako je utakmice u Milanu vidio predsjednik Hrvatskog saveza u austalskom nogometu Kolja Koračak:
"Nevjerojatno, pa ni Hitchkock ne bi bolje režirao ovakav završetak. Sa golom doslovno u zadnjoj sekundi Hrvatski su vitezovi osvojili naslov Europskog kupa. Josip Kravar nesebično je dodao loptu Adamu Lončaru koji je, iz zahtjevnog položaja i sa istekom posljednje sekunde pucao na gol. Sljedeće tri sekunde trajale su vječno – lopta je u zraku i svi čekamo hoće li proći kroz srednje stupove i donijeti šest boda i pobjedu ili će proći sa strane za jedan bod, neriješen rezultat i produžetke. I kako to biva u američkim filmovima, lopta je prošla sa prave strane stupa i hrvatski su Vitezovi zasluženo mogli početi slaviti. Delirij, nevjerica, kakva emocijama i energijom nabijena utakmica, kakav turnir, veliko slavlje nas i tridesetak naših navijača koji su doputovali s nama i tokom turnira naveli gotovo cijelo gledateljstvo da navija s njima.
Ali put do finala nije bio lak. Pobjeda protiv Austrije (53-8) nije dolazila u pitanje, ali svojom igrom igrači nisu bili zadovoljni. Sljedeći u grupi bio je Wales kojih smo se pribojavali jer su u pripremnim utakmicama iznenadili pobjedom nad dvostrukim prvakom Engleskom, ali Vitezovi su utakmicu odigrali ozbiljnije i na krilima Josipa Josipovića, trostrukog strijelca, došli do pobjede sa rezultatom 43-26.
U polufinalu nas je čekala Irska, najveći favorit turnira koja je stigla s najboljim sastavom. Od početka smo pokazali da se ne mislimo predati i da se ne bojimo oštrog fizičkog dvoboja. Snagom i odličnom fizičkom spremom Hrvatska je pobijedila. Vodili smo cijelu utakmicu i na kraju pobijedili Irce rezultatom 32-17. U drugom polufinalnom susretu Nizozemska je pobijedila Englesku. Dobili smo priliku da vratimo Nizozemcima za poraz u prošlogodišnjem polufinalu koji se odigrao na domaćem terenu u Samoboru.
Krenulo je dobro, napad je funkcionirao i Cvetko, Kravar i Paris su zabijali, obrana je malo popustila ali smo na poluvremenu ipak bili u vodstvu. Sredinom drugog poluvremena ostvarili smo najveću razliku rezultatom 29-17 i tu je igra stala. Nizozemci se vraćaju i sa tri gola u kratkom roku stižu povesti sa 37-30. Minuta je do kraja i mi trebamo zabiti dva gola za pobjedu. Matija Mamić zabija za 37-36 i u 25 sekundi trebamo zabiti još jedan gol. Cvetko sa velike daljine pokušava ali lopta pada ispred crte i Nizozemci izbijaju loptu. Kravar dolazi do lopte, prolazi igrača i dodaje Adamu Lončaru i ... ostalo je povijest...".
