ZAGREB - Ovotjedni pregovori o sukcesiji bivše SFRJ što su se održali u Ljubljani daju naslutiti rješenje problema arhivske građe što je nakon Drugog svjetskog rata odnesena iz Zagreba u Beograd, za što je posebno zainteresirana Hrvatska budući da je riječ o filmskoj baštini i arhivu NDH. Prema informacijama o oduzetoj građi, koje smo dobili od Mate Kukuljice, pomoćnika ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva za poslove Kinoteke, vidljivo je da je otuđeno ovo: - nacionalni filmski fond do 1945. godine, koji je na zapaljivoj filmskoj vrpci, a sastoji se od dokumentarnih filmova i filmskih žurnala što su ih snimali domaći i strani snimatelji u Hrvatskoj. U toj građi su i strani filmovi koje su u to doba uvozili distributeri i prikazivali u Hrvatskoj.
Ukupno je te građe oko 734.250 metara; - fond stranih filmova od 1945. do 1978.
To su filmovi kojima su pravo za prikazivanje u Hrvatskoj otkupili uvoznici iz te republike bivše Jugoslavije. Radi se o oko 3.500 naslova; - fond klasičnih djela filmske umjetnosti, nastalih od 1895. do 1973. Problem s tom građom zajednički je svim republikama bivše Jugoslavije, a količina građe ne može se točno utvrditi; - filmski fond dubl-negativa Filmoteke 16. Obuhvaća razdoblje od 1916. do 1980., a riječ je o stranim filmovima otkupljenima za prikazivanje na 16-milimetarskoj filmskoj vrpci. Taj materijal ima oko 334.000 metara (304 naslova); - građa pohranjena u Institutu za film u Beogradu. Radi se o hrvatskim igranim i kratkometražnim filmovima, prevedenim na francuski. Nastali su od 1947. do 1985. godine, ima ih 63.800 metara (22 naslova igranog i 40 naslova animiranog filma); - filmski fond Filmoteke 16, pohranjen u Institutu za film. To su kopije hrvatskih i stranih igranih, dokumentarnih i animiranih filmova, nastalih od 1945. do 1980. godine, ima ih oko 438.720 metara, a pohranjeni su na filmu širine 16 mm (376 naslova igranog, 52 naslova dokumentarnog i 44 naslova animiranog filma); - fond kopija hrvatskih igranih ili kratkometražnih filmova u bivšem Jugoslavija filmu. Nastali su od 1947. do 1990. godine. Količina je nepoznata.
O toj filmskoj građi vjerojatno će se uskoro potpisati sporazum i pokrenuti postupak za povrat. No, što je s filmovima bez kojih je ostala Kinoteka, a nacionalno su filmsko blago? To je najstariji materijal, koji datira još iz 1903. godine, film "Šibenska luka" koji je snimio Poljak Stanislav Noworyta, te filmovi o gradnji cesta, Gorskom kotaru, Dubrovniku, "Jadranski dani u Splitu", izložba "Jadranske straže", "Jedan dan među rudarima", četiri filma o Stjepanu Radiću, itd. Sve su to filmovi koji, osim žurnala NDH, nemaju veze s politikom. Samo 20 posto te građe otpada na žurnale, a 80 posto je naša kulturno-povijesna građa.
U Beogradu je i glasoviti film "Šešir" Oktavijana Miletića, nastao prije Drugog svjetskog rata, te original prvog hrvatskog dugometražnog igranog zvučnog filma "Lisinski", koji je također snimio Miletić, 1944. godine. Što se filmskog fonda NDH tiče, on ima 174 žurnala, među koje spadaju svi filmovi što su se za vrijeme rata vrtjeli u Hrvatskoj. Osim žurnala NDH, u Beograd su odneseni i vrijedni žurnali svjetskih producenata UFA, MGM i LUCA, dakle mađarski i talijanski žurnali, vrlo važni za povijesne bilješke o nama.
Što se tiče filmske klasike, to će biti posebno težak posao, jer za nju su zainteresirane sve strane, jer su sudjelovale u kupnji filmova za Jugoslavensku kinoteku. Hrvatska je u od 1947. do 1973. sudjelovala u tom sufinanciranju s 28 posto.
Neophodno je da joj se omogući bar izrada njihovih kopija.
"Optimist sam i vjerujem da će proces povratka početi već ove godine, ali moram naglasiti da će mnogi biti zaprepašteni kad shvate koliko će novca sve to koštati, jer treba definitivno riješiti prostor Hrvatske kinoteke, koja radi u skučenim uvjetima, na samo 1.000 četvornih metara prostora, a trebat će osigurati najmanje još toliko za svu tu građu koju očekujemo", ističe Mato Kukuljica. "Tim prije, što se svakogodišnji naš fundus povećava za oko dva milijuna metara filma.
Tako smo u prošlih pet godina s 10 milijuna metara filma došli na 22 milijuna metara!" Hrvatska kinoteka je, osim toga, jedini nacionalni filmski arhiv u Europi koji nema vlastitu kino dvoranu! (Čak i Albanija ima riješeno to pitanje). Budimo, dakle, realni i objektivni. Sukcesija će riješiti neke neriješene probleme prošlosti, ali ono što sami moramo riješiti za budućnost je pobrinuti se da na odgovarajući način postupamo, očuvamo i predstavljamo tu našu dragocjenu baštinu, koristeći je za dobrobit svih naraštaja kojima je, uostalom, i namijenjena.
