Embrionalne matične stanice mogle bi se uzgajati za rast i produkciju organa i tkiva koji će u svojem domaćinu trajno ostati, jer će biti imunološki kompatibilni
Hrvatski su znanstveni krugovi uglavnom pozdravili odluku britanskog Parlamenta, nadajući se da će i Hrvatska uskoro postati znanstveni čimbenik iste tehnološke razine kao i Britanija. Većina njih s kojima smo razgovarali, naime, ne dvoji o tome mogu li naši znanstvenici znanjem i iskustvom obaviti proces tzv. terapeutskog kloniranja. To je, kažu, manje-više tehničko pitanje. Razgovarali smo s hrvatskim najeminentnijim znanstvenicima na polju genetike i medicine - prof. dr. Asimom Kurjakom, prof. dr. Krešimirom Pavelićem, prof. dr. Slobodanom Vukičevićem doc. dr. Darkom Polšekom, sociologom.
Što naši stručnjaci misle o odluci britanskog Parlamenta da dopusti tzv. terapeutsko kloniranje. "Odmah nakon što je objavljen rad u kojem je prikazan postupak kloniranja ovce, bilo je jasno da bi postupak prijenosa jezgara mogao biti veliki potencijal u kloniranju stanica i tkiva u sisavaca, poglavito ljudi, radi presađivanja i nadomještanja oštećenih tkiva i organa", tvrdi prof. dr.
Krešimir Pavelić. "Negativni, pa i fatalistički napisi u sredstvima javnog informiranja zasjenili su potencijal tehnologije kloniranja tzv. matičnih stanica. Pokusi prijenosa jezgara u neoplođenu jajnu stanicu iz koje je prethodno izvađena vlastita jezgra omogućava odgovor na pitanje posjeduje li odrasla, diferencirana stanica reverzibilne genetičke modifikacije. Pokusima prijenosa jezgara odraslih stanica mliječne žlijezde te embrionalnih stanica ovce u jajnu stanicu dokazano je da diferencirana stanica posjeduje sposobnost reverzibilne modifikacije genetičkog materijala, koja joj omogućuje da posluži kao osnova za razvoj novog bića. Drugim riječima, odrasla, diferencirana stanica može biti potpuno genetički reprogramirana." Po Pavelićevim riječima, "odluka britanskog Parlamenta vrlo je važna za napredak medicine. Primjena prijenosa jezgara radi kloniranja mogla bi biti dobar model za istraživanja diferencijacije tjelesnih stanica. Ako bismo mogli utjecati na diferencijaciju, koja je preduvjet za stvaranje specijaliziranih stanica i tkiva, mogli bismo generirati uzgoj mnogih tkiva za transplantaciju. To bi pomoglo u liječenju npr.
leukemije, Parkinsonove ili Hungtingtonove bolesti, oduzetosti udova, itd. Embrionalne matične stanice mogle bi se uzgajati za rast i produkciju organa i tkiva koji će u svojem domaćinu trajno ostati, jer će biti imunološki kompatibilni".
On također smatra da su "ljudske zametne matične stanice izolirane tek nedavno, a vrlo brzo su probudile brojne, pa često i besmislene napise u tisku ili istupe političara. Javili su se pojedinci koji su predlagali zabranu rada s tim stanicama i njihovu izolaciju. Zato je izglasavanje britanskog Parlamenta još jedan u nizu hrabrih i za medicinu važnih događaja. Neke matične stanice imaju vrlo širok potencijal diferencijacije i nisu ograničene samo na tkiva i organe iz kojih su izolirane. Ima nekoliko primjera takvih polivalentnih matičnih stanica".
Po mišljenju prof. dr. Slobodana Vukičevića, "ne možemo zaustaviti modernu medicinu, možemo zaustaviti tehnologiju. Nije pitanje za ili protiv, pitanje je možemo li uopće predvidjeli drugu metodologiju liječenja. Pitanje je samo je li dobro za ljudski rod da se stanice humanog embrija mogu koristiti u regeneraciji humanih organa.
Poznato je godinama da možete tijekom embrionalnog razvoja u životinja oštetiti pojedine organe intra-utero i da ćete, kad se okoti ovca, imati potpuno regenerirane organe. Energija kojom embrio regenerira oštećene organe je enormna. Čitav je niz mogućnosti u koje se te embrionalen stanice mogu koristiti. Britanski je parlament avangardiniji od ostalog svijeta, gdje nema religijskih prepreka, a manje onih pravnih, a to je i povijesno tako kod Britanaca".
"Terapeutsko kloniranje nije komplicirana tehnika", ističe dr. Vukičević. "To bi se u našim uvijetima moglo raditi. Ne ovoga trenutka, ali to nisu komplicirane znanstvene tehnike koje bi se u određenim kontroliranim bolničkim uvijetima mogle raditi, jer mi smo bazičnu znanost na neki način eliminirali iz bolnica. Mi smo teoretski popuno ekipirani za to. Imamo mnogo i mladih ljudi koji su bili vani i vratili se, pa razumiju tu tehnologiju. Stoga to ne bi bio problem. Bioetički će se ljudi ipak naviknuti da uzimamo ono najpozitivnije što znanost i medicina otkriju. Mislim da, ako se te embrionalne stanice ili stanične linije koriste i uzgajaju in vitro i koriste u medicinske svrhe, nije neki ozbiljan medicinski prekršaj, on je vjerojatno benigniji, nego što je kloniranje samoga sebe." Dr. Darko Polšek ističe: "Za mene je to primjer kako jedan parlament može igrati pro-aktivnu ulogu. Ona je zapanjila mnoge narode upravo zato što se nije očekivalo da jedan parlament, koji je u principu konzervativnija društvena snaga nego što su to znanstvenici, može takovom većinom glasova prihvatiti odluku. Svi lordovi koji su donijeli tu odluku, pretpostavljam da su dobro slušali znanstvenike i njihove prijedloge. Ondje se eksplicite u istom zakonu kaže da će biti zabranjeno kloniranje beba, kloniranje cijelih bića. Britansko se društvo također u ovom slučaju pokazalo znanstveno pro-aktivnim. Međutim, to nije prva odluka te vrste u svijetu. Vi znate da je prošle godine o tome bilo puno razgovora u SAD-u i da je National Institut of Health u nekoliko navrata izdao vodič za takav tip istraživanja. U izvjesnom se smislu može reći da je to već u Americi dozvoljeno uz određena ograničenja, a ona su relativno jaka. Taj vodič artikulaira također da se kloniranje čovjeka ne može dopustiti. A što se tiče etičkih pitanja, znate da su svojedobno, još u 18. stoljeću, kad se prvi put počelo eksperimentirani s krvlju, sve religijske zajednice bile protiv. Danas se smatra da je transfuzija samorazumljiva. Budući da je jedan takav postupak postao s vremenom sasvim normalan, ne postoji neki principjelan razlog zašto znanstvenici ne bi mogli istraživati postupke koji vode transplanstaciji tkiva. Ne vidim bitnu razliku. Za sociologa je bitno pitanje je li ta odluka bila pod pritiskom znanstvene zajednice. Vjerujem da jednim dijelom je." Dr. Polšek zaključuje da je "naš problem u tome što velik dio javnosti ne prati znanstvena istraživanja, pa se de facto plaši. Posljedica tog straha je tehnološki nazadak.
To se pokazuje i u mnogim drugim pitanjima. Međutim, znanost ne napreduje bez pokusa. U ime pacijenata se to i radi. Kako podići taj prag konzervativne javnosti, to je već drugo pitanje. Kako mijenjati jedan socijalni milje u kojem će biti sasvim razumljivo da znanstvenici mogu raditi istraživanja koja su sa strane religije možda problematičnija. Međutim, pravi je argument zapravo da postoji primat prava pred etikom. U ime prava pacijenata na svoje zdravlje, morali bi izricati moralne sudove.
S jedne strane, primat prava nad raznim etikama, a s druge, kad bi se zapravo pokazalo da ljudi imaju određena prava, onda u ime svih tih prava, sva naša moralna zgražanja nemaju mnogo smisla", zaključuje dr. Polšek.
