ZAGREB - U roku godine dana Hrvatski telekom (HT) razdvojit će se na tri zasebna trgovačka društva, koja bi samostalno djelovala na tržištu, stoji u Nacrtu zakona o telekomunikacijama, odnosno njegovoj sedmoj radnoj verziji koju je izradila Uprava pošte i telekomunikacija u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza. Iako novi zakon o telekomunikacijama, još nije ušao u saborsku proceduru, može se očekivati da prije njegova usvajanja neće biti većih izmjena. Naime, zakon mora biti donesen prije druge faze privatizacije HT-a, više puta najavljene za sredinu ove godine.
K tome, HT već od početka ove godine radi financijski podijeljen na tri organizacijske jedinice: fiksnu mrežu, mobilnu telefoniju i Internet. Financijsko razdvajanje poslovanja HT-a po tehnološkim cjelinama bio je jedan od glavnih zahtjeva strateškog partnera HT-a, Deutsche Telekoma (DT), nakon što je završena prva faze privatizacije.
DT, naime, ne želi subvencioniranje unutarnjeg telefonskog prometa na račun nešto jeftinijih međunarodnih telefonskih razgovora, te je već pripremljen novi tarifni sustav, po kojemu će uskoro korisnici usluga HT-a nešto više plaćati lokalne i međugradske telefonske razgovore, a manje one izvan Hrvatske.
Cijene telekomunikacijskih usluga, kaže se u prijedlogu zakona, koje na tržištu obavlja samo jedan davatelj usluga, odobravao bi Zavod za telekomunikacije. No, malo tko je zadovoljan predloženim zakonom, koji između ostalog, predviđa formiranje novog zavoda. Naime, postojeći Zavod za telekomunikacije djelovao je u praksi samo tri mjeseca, od sredine 1999. godine, i to samo s jednim čovjekom, iako u sličnim zavodima u drugim zemljama rade deseci stručnjaka. No, s odlaskom Dominika Filipovića, tadašnjeg pomoćnika ministra, Zavod je postao mrtvo slovo na papiru.
Sjedište Zavoda za telekomunikacije trebalo bi iz Zagreba preseliti u Split. "Na pitanje zašto baš u Split, nije teško odgovoriti, ako se zna da su aktualni ministar pomorstva, prometa i veza, kao i njegovi pomoćnici iz Splita", kaže Jadranko Vehar, predsjednik Republičkog sindikata radnika HPT-a.
Zavod bi se financirao iz državnog proračuna te jednim postotkom posto ukupnog godišnjeg prihoda svih davatelja telekomunikacijskih usluga (osim koncesionara radija i televizije), od dijela naknada za uporabu radio-frekvencije i naknada za uporabu adresa i brojeva.
Radi se, dakle, o jako velikim sredstvima i potezu koji bi mogao postati vrlo nepopularan jer se može očekivati da će davatelji usluga onih jedan posto (preračunato za HT - oko 70 milijuna kuna) prebaciti na leđa korisnika. Prema prijašnjim verzijama zakona, u kojima se nije spominjao taj jedan posto, zavod je trebao biti "neprofitna javna ustanova", nezavisni regulator na domaćem telekomunikacijskom tržištu, koji bi vodio brigu o "pravilima igre". Takav Zavod je priželjkivala HT-ova konkurencija na polju mobilne telefonije i Interneta, tvrdeći da nema ravnopravan položaj na domaćem tržištu, tako dugo dok HT - do 2002. godine ima monopol u fiksnoj telefoniji.
Nadalje, predloženom zakonu zamjera se i da regulira pitanje telekomunikacijskih uređaja, a ne usluga. Primjerice, nigdje se ne spominju nove tehnologije (UMTS), iako je poznato da je GSM zapravo već zastarjela tehnologija, te da je UMTS već prisutan na tržištu zemalja u našem okruženju.
