Prva zadaća poreznog sustava je pomoći u podizanju nacionalne konkurentnosti, ističe ekonomist Guste Santini.
"Fiskalne i socijalne funkcije poreza valja respektirati u mogućoj mjeri, ali porezni sustav mora se usmjeriti na povećanje konkurentnosti", kaže Santini i ističe da poreznu reformu valja osmisliti i ostvariti na temelju suglasnosti građana Hrvatske.
Reforma poreznog sustava mora preferirati gospodarske učinke u najvećoj mogućoj mjeri. Polazeći od relativno stabilnog tečaja, reforma poreznog sustava u prvom koraku mora povećati konkurentnost nacionalnog gospodarstva. Drugim riječima, kaže Santini, reformom poreznog sustava tečaj kune treba neizravno devalvirati.
Ovlašteni revizor Branko Parać zalaže se za ponovno uvođenje zaštitne kamate, koja je bila na snazi od 1994. do 2000. godine, a kao svojevrsna porezna olakšica omogućavala je tvrtkama smanjivanje porezne osnovice za iznos koji je reinvestiran.
Zaštitna kamata, smatra Parać, je dobar instrument koji je u slučaju ulaganja kapitala u poduzetnički pothvat umanjivao poreznu osnovicu.
Učinak ukidanja zaštitne kamate razvidan je u bilancama hrvatskih poduzetnika, posebno onih u inozemnom vlasništvu, kaže Parać i upozorava da se te tvrtke sve više financiraju zajmovima svojih vlasnika, umjesto kapitalom.
A često su to zajmovi iz ostvarene dobiti iz poslovanja, koja se odlukom o raspodjeli dobiti "prenominira" u zajam, a problem je, objašnjava Parać, što se na zajmove zaračunava kamata koja je porezno priznati rashod čime se umanjuje porezna osnovica poreza na dobit.
Nakon 2001. godine stavka "dugoročne obveze za kredite i zajmove ostalih inozemnih osoba" neprestance raste, a s obzirom na dosadašnja kretanja Parać pretpostavlja da će taj oblik financiranja za prošlu godinu narasti na oko 35 milijardi kuna. Ako je na to plaćena kamata po stopi od 9 posto, te uz možebitno djelomično plaćeni porez po odbitku, riječ je o iznosu porezno priznatih kamata od oko tri milijarde kuna, izračunao je Parać.
Porezni stručnjak Srđan Kliska smatra da Hrvatska treba zadržati sve sadašnje oblike trošarina i povećati njihov udio u poreznim prihodima.
Veći udjel trošarina u fiskalnoj strukturi osigurava se veća konkurentnost na inozemnim tržištima. Njihova prednost je, dodaje Kliska, jednostavnost ubiranja, a pogodne su i kao nefiskalni instrument, kojim se pune ekološki i zdravstveni fondovi i obavljaju socijalni transferi. (H)
