Apple je oduvjek bio zakopčana tvrtka. Čak i u eri veselih osmobitnih računala, Apple je pokušavao držati image uredskog i školskog računala, ozbiljne stvarčice. S razlogom – tržište poslovnih računala već tada je imalo veću financijsku moć od tržišta kućnih računala, koje je tih godina eksplodiralo nikad više nadmašenom šarolikošću i maštovitošću. Izlaskom revolucionarnog VisiCalca(), Apple je u ruci imao vrlo ozbiljan alat kojim je mogao krenuti u urede.
No, u to je doba kopiranje tuđih ideja bilo iznimno popularno (a jednostavnost tehnologije je to samo olakšavala), pa su se ubrzo pojavile i stotine kopija Apple II računala. Zato je Apple – tužio. Tužba protiv proizvođača Franklin Ace klona bila je prva uspješna sudska parnica koja je dokazala da je softver moguće zaštititi autorskim pravima.
No, sudbina je Apple potjerala u drugom smjeru, pa se snovi o dominaciji tržištem srećom ipak nisu ostvarili. Srećom, kažem, jer nedavno sam tvrdio kako je Apple puno opasniji po tržište od Microsofta.
Apsurdi u Appleovoj online trgovini
Nedavno se pojavio novi “control freak” apsurd u Appleovoj online trgovini App Store. Već sam spominjao neobična pravila kojih se mora pridržavati svaki developer koji želi svoj proizvod prodavati kroz Appleov prodajni kanal, i tu bih u nekoj malenoj mjeri dao za pravo Appleu: princip inzistiranja na kvaliteti i određenim pravilima zapravo nije loš ni po koju stranu – Apple može profiltrirati programe sumnjive kvalitete, developeri znaju da se ipak malo trebaju truditi, a kupci mogu očekivati određenu razinu kvalitete. U načelu bi ta priča funkcionirala, kada Apple ne bi imao neku neobičnu potrebu da sliku svijeta vidi kroz Reality Distortion Field.
Posljednji apsurd je ništa više od običnog emulatora Commodore 64 računala. Mlađi ga se neće sjećati, stariji će ga se sjetiti sa nostalgijom. Staro, osmobitno računalo za kojim su proveli sate i sate (baš kao i njihova djeca danas, koja – za razliku od njih – “samo gube vrijeme za tom kantom umjesto da uče”).
Emulator starog, osmobitnog računala, može li biti benignije zabavice od toga? Pa ipak, autori su imali poprilično problema dok Apple nije odobrio uvrštenje aplikacije u svoj dućan, pa nakon par dana odobrenje – povukao!
Strah od BASIC-a!?
Isprva se nagađalo kako postoje neraščišćeni problemi oko vlasništva nad igrama koje dolaze uz emulator (da, te prastare igre, zahvaljujući nama nostalgičarima, svojim autorima i danas u džep ubace koji dolar). No, nije trebalo dugo da se ispostavi kako je pravi razlog za protjerivanje emulatora iz dućana – pazite sad – Commodore BASIC!
Emulator, kao što i priliči emulatoru jednog računala, osim igranja igara korisnicima je omogućio i rad u samom računalu pomoću virtualne tipkovnice. Mogli ste napisati, recimo:
10 PRINT “Ja volim Commodore”
20 GOTO 10
Zašto se Apple osjetio ugroženim? Može li obični C64 emulator postati subverzivni komad koda koji će potkopati neke tajnovite Appleove planove? Može li se u njegovom BASIC-u isprogramirati nova iPhone aplikacija? Probiti sigurnosni sustav telefona? Otključati SIM? Telefonirati besplatno? Načiniti ljepše sučelje od Appleovog? Kojeg vraga se sa tim UOPĆE može smisleno učiniti?
Appleovo objašnjenje je jednostavno: tvrtka u svojim proizvodima ne dozvoljava nikakve aplikacije koje u sebi imaju neki programski jezik ili izvršavaju neki virtualni uređaj. Dakle, nema Java aplikacija za korisnike iPhone-a, nema programske okoline za nekakav brzinski poslić, nikakve skripte, ništa Python(), ništa JavaScript. Nema!
To nije trendy niti gay
Apple od svojih korisnika očekuje da vjerno kupuju proizvode kroz njihov dućan, ne i da sami izrađuju aplikacije. To je no no, to je komplicirano, to je teško, to nije trendy niti gay, a naš SDK koriste samo geekovi djevci u kasnim četrdesetima. Vaš iPhone je vaša mala crna kutija, ne dirajte ju, pokvarit ćete!
Ovakav stav vjerojatno mogu tolerirati mnogi kupci, a mnogi vjerojatno niti ne razumiju kako su ograničeni u svom izboru samo na ono što Apple misli da je korisno za njih. Geekovska manjina ionako je poodavno jailbreak-ala svoje telefone, ili ih zbog takvog stava kompanije niti nemaju namjeru kupovati – što Steveu Jobsu posve sigurno neće izazvati nesanicu. Činjenica da morate nekog drugog pitati za dozvolu koji ćete softver smjeti kupiti i upotrebljavati na svom telefonu-računalu... ne odzvanja u glavama sedatiranih, sretnih vlasnika poš telefona sa nagriženom jabučicom. Sloboda je, uostalom, precijenjena stvar. Dizajn je novi ideal.
Što ostaje je apsurdan primjer cenzure, zapravo prave diktature čeličnom šakom u čeličnoj rukavici. Tko bi rekao kako je Apple bio autor one famozne reklame iz 1984. godine... možda je vrijeme za novu verziju?
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
