Inicijativa 'More je kopno' prosvjeduje zbog "medijske blokade"

Građanska inicijativa "More je kopno" iz Zagreba uputila je Ustavnom sudu Prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zakona o potvrđivanju Sporazuma o arbitraži između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije. No, kako tvrdi pravni zastupnik ove inicijative odvjetnik Vladimir Gredelj, uz nekoliko iznimaka može se kazati da su hrvatski mediji ovu informaciju prešutjeli. "Već po strukturi medija nazočnih konferenciji za medije održane 20. siječnja i njihovu broju, bilo je očito da se medijska blokada spram Inicijative nastavlja", tvrdi Vladimir Gredelj, bivši predsjednik Udruge hrvatskih sudaca (UHS) u ostavci i sudac bjelovarskog Županijskog suda koji je 2004. podnio ostavku na te dužnosti i posvetio se odvjetničkoj profesiji. U prosincu 2008. Vladimir Gredelj ponovno je izazvao pozornost javnosti kada je, uz Antu Klarića i don Ivana Grubišića istupio iz HHO-a zbog odluke te udruge da nagradu ''Miko Tripalo'' dodijeli glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.

Referendum nije održan zbog "nedemokratskih zakona"

U izradi prijedloga za pokretanje postupka ocjene ustavnosti arbitraže sudjelovali su profesori međunarodnog prava, ustavnog prava te nekoliko uglednih bivših sudaca Ustavnog suda RH, napominje predstavnik inicijative 'More je kopno'. Peticiju za održavanje referenduma potpisalo je 200.000 hrvatskih građana, ali mnogi nisu imali prigode dati svoj potpis zbog, kako tvrdi Gredelj, "nedemokratskih hrvatskih zakona".

Ocjenjujući da su ponovno izloženi medijskoj blokadi, inicijativa More je kopno obratila se, kako navode u prioćenju, svim relevantnim osobama i institucijama u Hrvatskoj, te organizacijama kojima je dužnost voditi računa o problematici ljudskih prava, HHO, HND, uključujući Komisiju EU, te veleposlanstvima najmoćnijih zemalja svijeta, "ne pristajući na Hrvatsku u kojoj se medije koristi kao agencije za proizvodnju suglasnosti naroda sa mišljenjem i stavovima vladajućih struktura, a disonantna mišljenja skriva od vlastitih građana."

Kaučuk standardi

U obrazloženju svog prijedloga ustavnosti Vladimir Gredelj kao podnositelj piše da Hrvatski sabor nije imao ustavnopravni temelj (nego je baš prekršio strogu normu iz čl. 8. i 80. Ustava) da na 14. sjednici od 2. studenog 2009. donese Odluku o davanju suglasnosti vladi za potpisivanje arbitražnog sporazuma. Ta je odluka, uz ostalo, piše Gredelj, kontradiktorna jer se u njezinu uvodnom dijelu naglašava važnost da se „...granični spor riješi na temelju međunarodnog prava“, a u središnjem dijelu se prihvaća tekst Sporazuma koji određuje i primjenu nedefiniranih i elastičnih načela pravičnosti i dobrosusjedskih odnosa (tzv. kaučuk standardi).

Arbitraža umjesto Međunarodnog suda pravde znači "protuustavnu dragovoljnu delegaciju neprenosivih ovlasti Hrvatskog sabora u pitanjima nacionalnog i državnog suvereniteta. Nadalje, znači primjenu neodređenih i nekonzistentnih pravila odlučivanja (pravičnost, načela dobrosusjedskih odnosa) umjesto jasnih i striktnih normi međunarodnoga prava apsolutno prihvatljivog za RH, te naposljetku znači da time RH sama prihvaća nedefiniranost granice sa Slovenijom i jedno „viseće“ stanje s tim u vezi, nasuprot načelima Badinterove komisije o tzv. avnojevskim granicama republika bivše SFRJ kao državnim (definitivnim) granicama novo uspostavljenih država", stoji u obrazloženju prijedloga za ocjenu ustavnosti, koji je Ustavnom sudu podnijela Inicijativa 'More je kopno'.

Referendum u Sloveniji, ali ne i u Hrvatskoj

Vladimir Gredelj podsjeća da je sporni zakon donesen i usvojen u vrijeme kad je na slovenskoj strani službeno javno objavljeno da je sama Vlada Republike Slovenije inicirala postupak ispitivanja ustavnosti Sporazuma na Ustavnom sudu, a i savjetodavni referendum, tako da bi u Sloveniji tek sredinom 2010. mogao biti potvrđen Sporazum kao tzv. interna ratifikacija nakon koje slijedi međunarodnopravno obvezujuće izdavanje isprave o ratifikaciji i njezina notifikacija drugoj ugovornoj strani. "Zato je opisana bezrazložna i nesvrhovita žurnost rezultirala (uz opravdanu sumnju da joj je to bio i cilj) onemogućivanjem referenduma o tom pitanju iako je prikupljanje potrebnih potpisa bilo u tijeku, a raspoloženje opće i stručne (prof. Rudolf i prof. Ibler) javnosti, unatoč medijskoj blokadi, neskriveno upućivalo na neodobravanje Sporazuma", piše Gredelj.