Nekoliko godina kasnije, toliko hvaljeni “najjači informatički sajam u regiji, svaki puta sve veći i sve značajniji” ne samo da je mrtav, već je i zaboravljen od posjetitelja, a čini se i od uprave Velesajma. No, pravu renesansu doživio je Interliber: postao je zaista ozbiljnim, zaista zanimljivim mjestom, zapravo čini mi se kako je to trenutno najbolje posjećena manifestacija Zagrebačkog velesajma!
Neobično je to, i dobro. Ne dvojim kako je ponajveća zasluga za takav uspjeh besplatan ulazak na sajam i knjige po popularnim cijenama, ali hej! Budimo realni – posjetitelji tamo ipak ne dolaze kako bi kupovali debele tomove u svrhu loženja vatre u peći. Knjiga je, usudit ću se reći, dovoljno dosadna pojava da se na sajmu knjiga posve sigurno neće naći oni koje knjiga zaista ne zanima niti knjige čitaju, čak i ako je ulaz besplatan.
Spomenica domovinske pismenosti
Zato je ta gužvetina na Interliberu fantastična pozitiva. Na stranu i atraktivne (ili manje atraktivne) popuste, gužva svjedoči kako u ovoj državi ipak još ima ljudi koji knjigu znaju cijeniti i koji knjigu žele čitati; zaista čitati, imati u ruci i upijati njen sadržaj, ljudi koji na sajam dolaze birati i izabrati, pa zatim uživati u izabranom naslovu.
Sjetit ćemo se mode kupovanja cijelih redova jeftinih knjiga iz naklade Večernjeg ili Jutarnjeg lista – prilika da svi ljudi za male novce dobiju svoju spomenicu domovinske pismenosti, red knjiga koje možda nisu niti pročitali, ali one se lijepo vide na regalu. Nije to zapravo loše, kad imate knjigu na regalu dovoljno je jednostavno posezanje rukom da teorija postane praksa.
Interliber je prepun šarenih knjiga iz svih područja – znanost, beletristika, programiranje, mistika, stripovi, enciklopedije, slikovnice, ozbiljni čvrsti uvezi strogo zakopčanih knjiga sa zlatotiskom na koricama... upravo kako jedan sajam za mase treba izgledati. Neki kažu kako se sajmu knjige ipak ne pristoji takav la kermesse i kako bi to ipak trebalo biti tiše, svečanije, zakopčanije, sa uvaženim gostima i uvaženom publikom, onako bibliotekarski.
Knjige bi u redu čekale na kupnju željene osobe
Ne slažem se, zapravo mislim kako bi u nekom obrnutom svijetu bilo slično: na sajmu ljudi gomila knjiga naguravala bi se oko muškaraca, žena i djece posloženih po štandovima, odjevenim u raznu odjeću, obrazovanih u raznim područjima. Gužva bi bila podjednaka, slova bi frcala iz knjiga u žurbi, rubovi bi se presavijali, a korice sudarale. Listovi razne kvalitete dodirivali bi udove i odjeću izloženih ljudi, neke knjige bi stajale u redu strpljivo čekajući svoj red na kupnju željene osobe, a za slikovnice bilo bi organizirano malo igralište sa pedagoškim knjigama da paze na njih.
I tamo bi bilo zabranjeno pušenje, jer je zapaljena cigareta još i opasnija po knjige nego po ljude. Pila bi se samo mineralna voda jer ona ne ostavlja mrlje na papiru.
U paviljonima bi bilo glasno od šuštanja mnoštva listova, a ponekad bi se i neka bolesna knjiga i glasno zaklopila. “Nazdravlje”, rekle bi joj obližnje knjige i brzo se, ne pretjerano diskretno, udaljile od nje.
Knjige stvorene samo za - NSK
U dogovorenim vremenskim intervalima na obližnjem podiju, u skladu sa precizno utvrđenim rasporedom, dolazile bi važne knjige predstaviti čitateljstvu svoje autore, pričale bi malo o njegovim životnim navikama, crticama iz života, o čemu razmišlja i što ga tišti, a ponekad bi knjige iz publike, udobno zavaljene u dizajnerske držače, komentirale autorovu ćelavost (predstavlja ga knjiga o ljepoti), debelu škembu i rumene obraščiće (knjiga o zdravoj ishrani), općenito jadan i ciničan izgled (gorda autobiografija)...
Šuštanje, strka, šarene korice, knjige na mnogim stranim jezicima što se teško snalaze na sajmu pa su na ulazu unajmile pratnju riječnika, hihotavi stripovi što jurcaju okolo i rade cirkusarije, šuštanje, strka, razgledavanje, pipkanje, cjenkanje, kupnja... pravi vašar! I to sve sa strane tiho i suzdržano promatraju, klimajući svojim oznakama od fine crvene tkanine, debele ukoričene knjige od formata: one znaju da su stvorene sa samo jednom svrhom – zauzeti svoje mjesto u NSK.
Dakle – vašar. Veseo. Želite li biti tamo? Svakako! Već sama činjenica da čitate ovaj tekst pokazuje da vas zanima pisana riječ, pa makar i blentava. A i takve se nađe na Interliberu, ne morate tražiti samo stručne i ozbiljne stvari. Zbilja, čini mi se kako će svima nama biti jako teško otići tamo i ne pronaći baš nikakav naslov za vlastiti gušt. Osobno, priznajem: svake godine izađem sa nekoliko kilograma knjiga u vrećicama. Ali to su drugačije, to su ozbiljnije knjige, to nisu one što se prodaju na metre...
P.S. Ipak malo i o sajmu Info. Pokojnom. Koji se održavao upravo u ovo vrijeme.
Budimo realni – neobično je kako postoji očiti intelektualni interes građana za informacijama, a dokaz je upravo Interliber. Zar je zaista nemoguće oživjeti Info?
Combis pokazuje - može i drugačije
Mislim da nije – vjerujem da bi jedna pametna strategija i redizajn ideje sajma mogao uspješno oživjeti tu manifestaciju. Informatika je popularna stvar, svi žele znati nešto o tome. Gdje uprava Velesajma griješi?
Nedavno sam bio na Combisovoj konferenciji. Tri dana konferencije, više marketinški nego stručno, organizator je naravno hvalio svoga konja kako i priliči takvim manifestacijama, ali na kraju priče saznao sam neke novitete, susreo se sa nekim ljudima koje inače nemam priliku često susretati, i sve u svemu – odlično i korisno se proveo.
Info vjerojatno nije mogao opstati na način na koji opstaje Interliber – prodajni sajam jednostavno nije pravi modus operandi. Em su komponente uglavnom bitno skuplje od knjiga, em ljudi računala (izuzet ćemo telefone) ne kupuju impulzivno. No, ljudi su i dalje gladni informacija. Dakle, valja im dati to što traže.
Stvari koje nam nisu pred nosom čim "kresnemo Internet"
U Hrvatskoj se odvija nekoliko različitih ICT manifestacija koje su dosta posjećene, pa je očito da ima i onih koje to zanima, i onih koji su spremni platiti organiziranje takvog događaja. Možda bi se Info mogao pretvoriti u nešto tog tipa: sajam koji nije baziran na izlaganju grafičkih kartica i matičnih ploča, već skup predavanja zanimljivih širokoj publici, konferencija, okruglih stolova i prezentacija konkretnih ICT rješenja, mjesto gdje ljudi dolaze čuti i vidjeti stvari koje im baš i nisu takoreći pod nosom čim “kresnu Internet”. Razmjena iskustava, demonstracije, nekakav vražji networking, program koji svojom kvalitetom poziva ljude da dođu i vide nešto zanimljivo, da nešto konkretno nauče... vjerujem kako bi i izlagači koji sad za ne tako male novce organiziraju zasebne događaje vidjeli interesa u nekom objedinjenom događaju koji bi im ostavio svu kreativnost koju traže, ali bi vjerojatno privukao više zainteresiranih nego što to izlagači samostalno mogli učiniti.
No, tko zna – možda smo ipak premala zemlja (ili premala regija), možda su troškovi preveliki, možda je to nemoguća misija jer više nema interesa za takve sajmove. A možda su i u šumi.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
