Iz orgije se rodio neuspjeh

Iz natjecanja u natjecanje način gubljenja ključnih utakmica naše košarkaške reprezentacije postaje sve maštovitiji i maštovitiji, a kao jedina iznimka u tom crnom nizu pišu se prošlogodišnje olimpijske kvalifikacije u Ateni. Iz natjecanja u natjecanje analiziramo razloge, najčešće nam nedostaje jedna lopta ili dva poena, a u košarci su upravo ta lopta i ti poeni detalj koji čini razliku između pobjednika i gubitnika.

Ovaj najsvježiji poraz od Slovenije donio je inovaciju: ovaj je put jedna tehnička pogreška preokrenula cijelu utakmicu. Nema optuživanja, košarka je kolektivni sport i uvijek gubi momčad... No, Popović je tu tehničku zasluženo dobio, nekoliko je minuta uporno pokušavao objasniti svoj trojici sudaca da je dobio lakat od Lakoviča, bio je upozoren i izabrao je zao čas da objasni Lakoviču što zapravo misli o njemu, a nikad prije nije bilo prilike da mu kaže u lice.

Gledajući utakmicu u cjelini, Hrvatska je izgubila od suparnika kojem su dva igrača igrala po 40 minuta, koji je iskasapljen ozljedama, a još im jedan igrač, naturalizirani Hrvat Jurica Golemac, nije znao kroz koji bi koš radije probacio loptu. Ako se toga nitko prije nije sjetio - u današnjoj je košarci to golem hendikep. No, zaboga, opet bismo trebali misliti i pisati pozitivno jer smo “svi ovdje na istom zadatku”. Nismo, nismo...

Možda smo bili do četvrtfinala, koje su svi odavno ocijenili kao ključnu utakmicu, a sad više ne smijemo žmiriti, ili se praviti da žmirimo, jer bismo devalvirali - sebe. Govorili smo “njonji, njonji” i “buci,buci”, pomalo tepajući našim košarkašima koje je pogodilo to što u domovini govore da igraju loše kad su - igrali loše. Ovdje smo poštovali ritam natjecanja, izbjegavali konfliktno pisanje, ali rezultata opet nema. Kako, za Boga miloga, napisati bilo što pozitivno o igraču koji, primjerice, kroz prvenstvo ima šut 7-32, a od toga je pogodio prva tri?

Repeša će u nedjelju voditi svoju posljednju reprezentativnu utakmicu u ovom ciklusu. Ovaj je Eurobasket trebao biti efektna kruna tog rada u kojem je vladala sveopća ljubav; on voli igrače, igrači njega, Savez i njega i igrače, izvjestitelji sve njih, a iz te se orgije izrodio - neuspjeh. Tko god bude pokušao dokazivati suprotno, nije u pravu. Bojimo se da je Repeša napravio golemu pogrešku komponirajući selekciju u kojoj sve treba na neki način zadovoljiti. Svakome minute, svakome poštovanje, puno kompromisa, pomalo korigirajući usput način rotacija, ali ne nalazeći dobitnu formulu ni raspoloženog igrača (osim Ukića) od prve do dvjestoosamdesete minute.

U cijeloj ovoj beskrajnoj priči najpametniji je ispao - Gordan Giriček. Istrpjeti zvižduke kad istrči u Zagrebu je nula prema opetovanim prolaženjima ovakvih “elementarnih nepogoda”.

Naravno da će Repeša otići preuzimajući odgovornost na sebe, naravno da nećemo znati što dalje, naravno da će košarka i dalje gubiti status u svakom pogledu. Opravdano. Mi? Imali smo noćnu alternativnu turu po Katowicama, “underground” turu. Doslovce, jer smo samo po podrumima pretresali tekuću problematiku. Ali utjehu nismo našli.