Mršavi džeparci
Mladima već od srednje škole nije strano odlaziti na poker aparate i kladionice. Uvriježeno je mišljenje da si samo starija populacija na taj način „popravlja“ financije, ali na isti način i adolescenti i studenti pokušavaju podebljati svoje mršave džeparce. Upravo činjenica da su za sportsko klađenje potrebni sitni ulozi je ono što ga naoko čini bezopasnim. Međutim, ta povremena zabava lako prerasta u problematično ponašanje, a naposljetku i u patološku ovisnost. Adolescenti su rizični upravo zbog prirode njihovog razvoja. Naime, prema objašnjenju psihijatrice KBC-a Rijeka, dr. Mirjane Graovac, adolescenti ionako imaju smanjen kapacitet za odgađanjem ugode pa teško odolijevaju svemu što donosi brzo zadovoljstvo.
– Upravo zato su i konzumenti droga u toj skupini. Sve više mladih osoba povodeći se za ostatkom društva ili zbog mišljenja da je to lak način zarade, okušava se u klađenju. To što su dvije kladionice u blizini dviju gimnazija, pa je klađenje djeci dostupno i za vrijeme odmora, jednom bi moglo postati veliki problem, a sada je poruka mladim ljudima da se na lak način nešto može postići i da se to dapače smatra normalnim. Danas imamo toliko kampanja protiv svega i svačega, ali ne i protiv toga da nam djeca kockaju. Ako mi kao roditelji djeci ne ukažemo da to nije u redu i ako se kladionica djeci stavlja pored sendvič-bara, djeca će to smatrati prihvatljivim ponašanjem, kaže dr. Graovac dodajući da roditelji trebaju slati poruku da samo rad i ulaganje u sebe vremenom donosi rezultate i da se znanje ne može prokockati.
Psiholog prof. Pino Tuftan koji radi s ovisnicima o kocki u riječkom Centru za prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, naglašava kako se ovisnik ne postaje preko noći. Trenutno na grupnoj terapiji ima deset obitelji, odnosno 22 osobe iz Rijeke, Istre i otoka, a među njima iako nema adolescenata, ima onih koju su s klađenjem radi zabave počeli još kao 15-godišnjaci prvog razreda srednje škole. Danas su to mladići od 21 i 23 godine koje je klađenje ne samo financijski uništilo. Stariji je zaposlen, ali isti dan kad dobije plaću je i potroši na poker automatima, dok je drugi ostao bez posla i u dugu je oko 230 tisuća kuna.
Ovisnik se postaje
– Njima to nije počelo lani ili preklani, već oni imaju višegodišnji staž. Počeli su još kao maloljetnici, u prvom razredu srednje škole. I to u kladionicama. Dakle postoji jedan put do ovisnosti. Ne mora se doći do kazina da bi se postao ovisnik, već se može ostati i na kladionicama, ali su to onda ogromne uplate, od tisuću do osam tisuća kuna po listiću, dnevno. Imaju ogromne dobitke, ali i ogromne gubitke. Kladionice su posebne opasne jer ih mladi koriste kao način da se istaknu, da budu bitni po nečemu, da budu frajeri. Ponuda je strahovita, oko 2600 kladionica postoji uz automat klubove, da ne govorimo o ovim instant srećkama koje se kupuju po kioscima. 2007. godine imali smo 50.000 patoloških kockara, a sada ih već imamo 100.000. U Hrvatskoj svakodnevno 600.000 do milijun ljudi nešto negdje uplati, kaže psiholog Tuftan. Dok se u Hrvatskoj bez kontrole kladionicama pune gradske četvrti, u inozemstvu se itekako vodi računa o tome jesu li škole u blizini. Primjerice, moskovski je gradonačelnik, usprkos činjenici da je ruska mafija jedna od najzloglasnijih na svijetu, iz grada potpuno izbacio kladionice. U mnogim drugim zemljama postoje zakonske odredbe koliko jedna kladionica i kockarnica mora biti udaljena od škole. Mladi su posebno rizična skupina jer još nisu formirani i nemaju svijest o tome što kladionice znače. Dvoje do troje njih će jednom postati ovisnici, dok će od deset odraslih koji uđu u kazino jedan postati patološki kockar, objašnjava Tuftan.
Nema preventive
Prema istraživanje koje proveo županijski Nastavni zavod pokazalo se da je 15 posto srednjoškolaca mjesečno više od jednom u sportskim kladionicama uplatilo listić, a prema istraživnju kolega u Poreču 15 do 20 posto adolescenata mjesečno u kladionicama potroši i do 400 kuna. Oni svakodnevno pažljivo promišljaju o tome, skupljaju novce, dogovaraju se koje će rezultate upisati na listić.
– Očevi svoju djecu ritualno subotom i nedjeljom vode sa sobom u kladionicu, pa ako on dobije dijete će dobiti sok ili sladoled. Mi to u psihologiji zovemo potkrepljenje i time se uči pozitivnoj reakciji. Dijete ne samo da da se ne smije kladiti, ono po zakonu ne bi tamo smjelo ni ući. No, to nitko ne kažnjava niti kontrolira. Sve je legalno i organizirano, jedan ogroman sistem kojem se nažalost teško oduprijeti. Taj broj će rasti i bojim se da će nam se svima odbiti o glavu jer smo potpuno nepripremljeni na to. Niti imamo organizirane programe za ovisnike o kocki, niti klubove i savjetovališta, objašnjava prof. Tuftan dodajući da ljudi nažalost ni ne znaju kome se javiti za pomoć.
Stručnjaci Opće bolnice u Virovitici, psihijatrica dr. Elvira Koić i dr. Boris Medved u istraživanju »Stavovi mladih o kockanju« također navode da s obzirom na društvenu prihvaćenost, veliku dostupnost i rasprostranjenost, klađenje lako postaje popularni oblik rekreacije za adolescente.
Nesvjesni rizika
– Kao i kod odraslih, kada se pojavi, problematično kockanje kod mladih ima negativan utjecaj na sve aspekte života, učenje i školski uspjeh, mentalno i fizičko zdravlje. Rizična su skupina naravno djeca čiji roditelji kockaju, pa lakše usvajaju takav model ponašanja. Neki od simptoma da neka mlada osoba ima problema s kockanjem mogu biti: neobjašnjiva potreba za većom količinom novca, izostanci iz škole, produženo vrijeme gledanja sporta na televiziji (ili teleteksta), odustajanje od slobodnih aktivnosti, udaljavanje od prijatelja i obitelji, česte promjene raspoloženja, depresije, kasni noćni telefonski razgovori, zaključci su istraživanja.
– Roditelji trebaju djeci objasniti zašto je to u redu ili nije, kamo to vodi i zašto to rade jer djeca preslikavaju modele. To je jedna siva zona, silnih reklama, po novinama, kioscima, televiziji i nitko vam neće reći da je to loše , zaključuje Tuftan.
