Međutim, u ekonomskom i poslovnom smislu svaki dan sudjelujemo u mnoštvu izbora.
Ujutro kupujemo kruh i biramo hoćemo li ga kupiti u pekari ili u dućanu, bijeli ili integralni, itd. Zatim pijemo kavu koju si sami kuhamo doma, ili u kafiću, ili za van... Svim tim naoko beznačajnim odlukama mi potrošači odlučujemo o sudbinama tvrtki u zemlji i inozemstvu, zaposlenjima u tim tvrtkama, te tvrtkama koje su povezane s tim tvrtkama i zaposlenjima u tim tvrtkama, te punjenju državne kase porezima, doprinosima, PDV-ima i trošarinama, carinama... A time opet
o održivosti zdravstvenog sustava, mirovinskog sustava....
Treba naprosto biti svjestan odgovornosti ali i moći da mi svaki dan pri svakoj kupnji određujemo sudbine.
Ako kupujemo bijeli kruh koji je iz uvoznog bijelog brašna, pomažemo uvoznika pšenice, poljoprivredu koja je uzgojila pšenicu (koja je možda i subvencionirana), ali isto tako utječemo na naše zdravlje koje se narušava i naši privatni i javni troškovi našeg narušenog zdravlja će se javiti u budućnosti puno veći nego što bi bili kada bismo jeli organski i integralni kruh. Vjerojatno ćemo imati manji radni vijek zbog zdravstvenih problema i nećemo doprinijeti pokrivanju mirovinskog i zdravstvenog sustava, te ćemo i sami ranije otići u mirovinu i tako postati na teret drugima. A osim toga, kad potkraj dana kad smo ga
kupili postane nejestiv, taj kruh bacamo i povećavamo zagađivanje i štetimo okolišu, koji ćemo morati počistiti s povećanim izdvajanjem u budućnosti.
Ova naša odgovornost i moć se mogu primijeniti i na naoko bezizgledne bitke.
Ako vam trgovački lanci idu na živce, možete prestati kupovati u njima i umjesto toga već sasvim uredno kupovati preko interneta. Ako to dovoljan broj ljudi učini, vidjet ćete koje će popuste i kakvu uslugu producirati trgovački lanci kada ih opalite po džepu. Isto je i sa telekomunikacijskim kompanijama i bankama.
Svaka vaša lipa je važna jer donosi veću dobit onome koga ste vi (i dovoljan broj drugih) odabrali, a donosi gubitke onima koje niste odabrali (i koje većina ne odabire). Ako imaju monopolski položaj ili su subvencionirani ili na koji drugi način protežirani i takve firme će propasti - što je prirodni put tržišne ekonomije i otvoriti put drugima koji će više poštivati želje potrošača.
U tome svemu je kvaka da potrošači moraju biti što informiraniiji kako bi konzistentnije i bolje mogli odabrati i svojim lipama i kunama usmjeravati ovaj naš prema boljem, održivijem i ljepšem.
Prof. dr. sc. Ante Babić
Centar za međunarodni razvoj d.o.o.
Potpredsjednik Hrvatskih Izvoznika
Koautor i koproducent ZelenJave (Facebook)
