Ipak, barem se na dan-dva živnulo. Do kakve partizanske obljetnice, očito, nema uzbudljivije priče od Sanadera, nakon Gotovine, drugoga velikog bjegunca.
Po dosadašnjem povijesnom iskustvu, slijede tjedni i mjeseci turističke statistike s kojom će se ministar Bajs hvaliti to upornije što stvarnost sa statistikom veze nema, jer broj noćenja na Jadranu ništa ne pomažu ni državnome oporavku, kamo li ljudima koji pseće lipsavaju pod teretom političkih gospodara i njihovih uslužnih gospodarstvenika. U novom valu pomno probranih afera pružit će se nova prilika da uživamo u osjećaju vlastite bijede i neimaštine koja je ekvivalent nevinosti Jadranke Kosor za sve što nije htjela znati, vidjeti i čuti, pa ne želi da je se na to podsjeća. Na sreću, postoji terapijski učinak represivnoga aparata, lepeza politički najpodobnijih zločinaca iz radionice MUP-a i DORH-a, pa se - osobito mi, novinari - međusobno možemo nadalje utrkivati tko ima sočniji hračak da pljuje na već žigosane i otpisane. Divan je to osjećaj: savršeno bezopasno junaštvo&herojstvo. Bajić i Karamarko čak su ga skloni nagraditi zataškavanjem kakve odavno spremne kaznene prijave ili barem kazne za grješno parkiranje. Jer Hrvatska jest skrojena tako da čovjeku nema druge, nego da nekoga ili prosi za milostivo otpisivanje nameta ili da korumpira.
Najuzbudljivije: u izbornoj godini čeka nas presuda Anti Gotovini. Pa budući da nikada nije bila riječ o njemu, nego o zločinačkom pothvatu pokojnoga HDZ-ovoga osnivača Franje Tuđmanu, nećemo izbjeći još poneki HTV-ov film o Oluji u tzv. neutralnoj produkciji Anglo-Hrvata. S obzirom na svoju ulogu u njegovom izručenju Haaškom tribunalu, vladajući HDZ ionako je u tjeskobnoj situaciji, bilo da Gotovinu oslobode, bilo da Gotovinu osude.
Dakako, opet će Ljubljanska banka u jednom trenutku biti vodeća tema, jer ništa oko nje nije ni do sada dogovoreno, kamo li riješeno, premda premijerka toga vjerojatno nije ni svjesna. Očekuje nas daljnje zadovoljstvo Europskom unijom, u trenutku kada je u Hrvatskoj sve manje ljudi koji to žele. Zato će referendum postati problem, koji će Šeks, kao uvijek riješiti da ga ni jedan pravnik neće razumjeti, utoliko ni osporiti.
Postoji li nešto u hrvatskoj budućnosti što nije moguće predvidjeti?
