Ova filozofija je upravo fantastična, i jedan je od razloga zašto Unix cvjeta već desetljećima. Posebice je to zgodno na Linuxu, gdje hrpa malih, nezavisnih developera tako može brzo i efikasno riješiti najrazličitije probleme. Sustav nije tako dobar u slučaju monolitnih izdavača OS-a, tj. tvrtki koje izdaju vlastiti OS kojeg čvrsto drže pod kontrolom, ali nije ništa manje korišten, jer čak i te tvrtke svojim korisnicima na taj način omogućuju lakše snalaženje i rješavanje problema.
Primjera radi, ovdje možete pročitati blog o korištenju upravo te filozofije za rješavanje problema potpuno modernog tipa – Facebook aplikacija, iPhone poteškoća, i slično. Zembly je vrlo moderniziran primjer tog načela: kroz web sučelje gradite aplikaciju koju povezujete s nekom bazom podataka i rješavate specifičan problem. Kombinacijom Javascripta, CSS-a i HTML-a stvarate vlastite aplikacije ili čak API-je. Drugi korisnici mogu vidjeti vaš kod, kopirati ga, koristiti, ili pozivati API funkcije.
Međutim, povremeno se događa da odlične ideje prijeđu u apsurde. Ponekad nije dobro držati se određene filozofije kao pijan plota, posebice kada zbog toga morate žrtvovati ergonomiju ili upotrebljivost. Posljednja stvar koju kao developer želite učiniti jest napravit aplikaciju koju ljudi neće koristiti jer im je prekomplicirano čak i snalaziti se u njoj.
No, ponekad ljudi zabriju. Tako je nastao Uzbl, web browser koji filozofiju Unixa uzima posve doslovno, pa ju miješa sa arhaičnim pristupom komunikacije korisnika sa računalom. Developer se na početku stranice hvali kako je u dizajnu Uzbl-a krenuo od unixaške filozofije. Filozofija kao filozofija, može se na različite načine interpretirati, pa je Uzbl težinu pogleda na svijet prebacio na korisnikova leđa. Ovaj pregledavač web stranica čija osnovna funkcionalnost nije drugačija od Firefoxa, Opere, MSIE ili nekog dvadesetsedmog browsera, nije aplikacija sastavljena od niza malih skriptica (kako bi bilo dolično ortodoksnom pogledu na filozofiju) već komad C koda koji se veže na Appleov WebKit. Dakle, niz malih aplikacijica koje vam slože web stranicu – ne. Uzbl u stvari korisnika šamara herezom Unix filozofije, koja kaže otprilike: ako ne znate sami skompajlirati i ručno urediti konfiguraciju aplikacije, niste dovoljno pametni koristiti ju.
Pa tako, da biste koristili Uzbl, trebate:
- skinuti izvorni kod browsera kroz Git, softver kojeg developeri koriste za zajednički rad na aplikaciji;
- sami kompajlirati browser i sami riješiti biblioteke koje vam nedostaju
- ručno urediti konfiguracijsku datoteku koristeći tekst editor
Zamislite sad Šteficu(TM) kako sjeda za računalo, provjerava ima li sve potrebne developerske alate, uzima night build browsera, instalira potrebne dodatne biblioteke i development arhive, kompajlira browser, te provodi pola sata da bi ručno provjerila i koristeći OpenOffice editirala konfiguracijsku datoteku ove aplikacije, ne bi li ista konačno proradila.
Kao nagradu za trud, dobit će ovo.
Oh, pardon, ne to. To je, naime, napredna verzija sa tabovima koju je napravio netko kome je trebala ta proširena funkcionalnost. Niste ih primjetili?
Osnovna verzija drži se tog čudnog stava o filozofiji Unixa pa ne dozvoljava više otvorenih stranica istovremeno. Što će vam? Da gledate jednim okom jednu, a drugim drugu stranicu?
Konfiguracija aplikacije nije jedina stvar koju radite direktnim mijenjanjem tekstualne konfiguracijske datoteke. Istu stvar činite i sa svim drugim aspektima vašeg iskustva sa browserom – bookmarke jednako tako uređujete ručnim editiranjem odgovarajuće tekstualne datoteke.
Ako vam ni to nije dovoljno, gle ovo: browserom se upravlja naredbama koje se koriste u Vi editoru!
Oh, sreće i radosti! Želim otvoriti stranicu? Evo, samo trenutak da pritisnem Ctrl-Alt-Meta-Shift-pf:o\/\/www.monitor.hr\/!
Ili, kako autor sam kaže na početku svoje stranice: “Uzbl keeps it simple, and puts you in charge.”
U čemu autor griješi? Ponajprije, griješi u filozofiji. Onaj dio koji kaže “čini jednu stvar, ali čini ju dobro” i koji na Uzbl-u zaista radi je prikaz stranice – Uzbl prolazi Acid3 test u potpunosti, ali pardon – to je zasluga WebKit komponente, ne autorove genijalnosti.
S druge strane, sve ostalo je loše za krajnjeg korisnika. Naredbe slične Vi-u, ručno editiranje konfiguracije, pa morate sami slagati skripte za proširenje osnovne funkcionalnosti. Uglavnom, nešto sa čime se niti zaista napredan korisnik ne bi trudio trošiti vrijeme. Jer, to malo što dobijete sa browserom koji prolazi Acid3 gubite na silnom vremenu potrošenom na ručno podešavanje i učenje novog sučelja centriranog na tipkovničke kratice.
Zato ovo rješenje nije produkt filozofije Unixa, već njena abominacija – izvrtanje principa naopako i implementacija načinjena tako da korisnika ne oslobađa, već opterećuje.
Dakako, gledamo li to sa humorističke strane, ovo je zbilja simpatičan uradak kojim samozvani mladi elitisti mogu pokazati ostatku luzerskog svijeta kako su oni cool geekovi i h4x0ri jer koriste browser kojim ne može upravljati nitko tko nema barem deset godina iskustva u sistemskom programiranju i barem po jedan prst viška na svakoj ruci – alternativno više godina vježbe sviranja klavira. A normalne browsere ionako koriste samo jadnici kojima treba miš.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
