Međutim, čudimo se razmjerima korupcije i mita koje su razotkrivene raznim aferama poput FIMI medije, INA-e, Hrvatskih cesta i autocesta, HEP-a te u drugim javnim poduzećima, koje su javnosti poznate od korupcijskih procesa oko bivšeg premijera Sanadera. Radi se o stotinama miljuna kuna koji su na ime korupcije i mita pribavljeni kako za osobnu korist, tako i za korist političke stranke.
Osim direktnih novčanih izdataka koji predstavljaju odljev i manjak koji se više ne može koristiti, dodatna šteta korupcije i mita svakako je propuštena ekonomska korist koja bi nastala kada bi se taj novac iskoristio za korisnu uporabu od koje je otet (npr. da je novac dan iz Hrvatskih autocesta za višekratno nepotrebno farbanje tunela iskorišten za izgradnju dodatnih metara autoceste).
Treća šteta mita i korupcije dolazi od narušavanja tržišne utakmice i forsiranja suboptimalnih i neučinkovitih rješenja - mitom i korupcijom podmazano rješenje (roba ili usluga) je svakako skuplja ili nekvalitetnija (dakle, dugoročno skuplja) od one koja se mogla dobiti na tržištu u transparentno i korektno povedenom postupku nabave - time se onima koji pružaju slične robe i usluge a nisu mitili i korumpirali nanosi šteta umanjenog prometa, dok onaj koji miti i korumpira ima ekstra korist povećanog prometa i izvanrednog produljenja poslovanja zbog mita i korupcije.
Prema nekim računicama šteta od mita i korupcije (prema udjelu sive ekonomije) ovakvih razmjera može se procijeniti na 2-3% BDP-a - toliko je manji rast ili bi toliko bio veći rast godišnje da nije bilo te korupcije - znači da bismo već 2011. godine imali pozitivan rast, pa onda i bolje punjenje proračuna, pa onda i veće promete firmi, pa onda i veći broj zaposlenih itd.
Da se vratimo na početak priče...
Početkom devedesetih posjet doktoru, sucu, činovniku, koštao je brik (frankova kava) ili bajaderu ili u najgorem slučaju (operacija) pršut.
A onda su došli mešetari iz Europe, pa su počeli s "lobiranjem" i počeli navikavati doktore, suce, činovnike na skijanja, na plaćene konferencije u inozemstvu, slike i skuplje darove i na koncu na postotke u poslu.
A mi smo brzo učili.
Pa su uz skijanja došla i ljetovanja, pa konferencije i u Americi i na egzotičnim mjestima, pa skupi satovi i rijetke slike, pa računi u inozemstvu, pa su i postoci postali dvoznamenkasti.
A onda farjunt!
Taman kad smo se navikli i naučili i postali bolji od učitelja, muzika je utihnula, a mi s rukama u pekmezu.
A da smo bolji od učitelja usporedite stotine milijuna u aferama vezanim oko HDZ-a i Sanadera sa pišljivih 1,4 milijuna eura (desetak milijuna kuna) za koje je osuđen Jacques Chirac ili Kohl ili za koje se sumnjiči Blair.
Sada nam svima predstoji detoksikacija....koja će biti nešto lakša jer je i u EU korupcija i mito ponovno neprihvatljiva kao ponašanje.
Prof. dr. sc. Ante Babić
Centar za međunarodni razvoj d.o.o.
Potpredsjednik Hrvatskih Izvoznika
Koautor i koproducent ZelenJave (Facebook)
