Kako raspodijeliti teret krize?

Naprasna ostavka premijera Ive Sanadera unijela je veliku nesigurnost u poslovni svijet. Zagrebačka burza reagirala je padom od šest posto u dva dana, a mnogi se pribojavaju da će nova Vlada biti politički preslaba za nužne rezove. Sanaderova ostavka iznenadila je sve, pa i predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića, koji smatra da je u uvjetima smanjenja domaće potražnje i pada narudžbi iz inozemstva premijer morao pokrenuti širu nacionalnu akciju, a ne podnijeti ostavku. Uz ogradu ako su doista posrijedi osobni razlozi za ostavku, Vidošević ističe kako ovakva šah-mat pozicija u kojoj se zemlja našla iziskuje da se nacionalni interes stavi iznad pojedinačne sudbine, a sve drugo je neodgovorno. Od Sanaderove nasljednice Jadranke Kosor Vidošević očekuje stvaranje što šireg nacionalnog fronta i traženje zajedništva u koncepciji izlaska iz krize.

Odustati od mostova

“Što kristalnije treba predočiti narodu da nema domaće potražnje na kojoj smo godinama rasli, a da ni uz 42 milijarde eura vanjskog duga i sve prihode od privatizacije nismo uspjeli doseći razinu industrijske proizvodnje od prije rata. Tek kada svi budemo svjesni dubine krize u kojoj se nalazimo, moći ćemo pokrenuti oporavak”, poručuje Vidošević. Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić podijelio je prve ekonomske poteze nove Vlade u tri glavna područja. Prije svega, potrebna je konsolidacija javnih financija što uključuje rebalans proračuna, te izostavljanje svih neproduktivnih i nepotrebnih investicija, poput gradnje novih mostova. K tome, dodaje Jurčić, u okviru financijske politike nove Vlade potrebno je investicije svesti ispod razine domaće štednje, te stimulirati one investicije koje imaju kraći rok povrata i smanjenu uvoznu ovisnost.

U grupi industrijskih i sektorskih politika treba vidjeti, prema Jurčiću, u kojim se djelatnostima, na koji način i u što kraćem vremenskom roku može povećati proizvodnja. U trećoj grupi mjera potreban je društveni konsenzus, dogovor o tome koliko su socijalni partneri, država, poslodavci i sindikati spremni podnijeti teret prve dvije politike.
Točnije, pojašnjava Jurčić, treba odlučiti koliko će se ulagati u te dvije politike i kad će one ostvariti povrat investicije, te koliko će se žrtvovati poduzetnici u smanjivanju profita, koliko država u odricanju od svojih fiskalnih prihoda, a koliko radnici u politici plaća.

Najnezgodniji trenutak

Prema mišljenju neovisnog ekonomskog analitičara Žarka Primorca, Sanaderova ostavka nije se mogla dogoditi u nezgodniji trenutak za hrvatsko gospodarstvo. Svjetska se kriza kumulirala s našim unutrašnjim problemima, kroz pad privredne aktivnosti, izvoza, trgovine, industrijske proizvodnje, kroz deficit proračuna, nelikvidnost i mnogo što drugo.
Strukturni i ostali problemi problemi hrvatskog gospodarstva, podsjeća Primorac, gomilali su se dugo vremena, a sadašnja Vlada na njih nije reagirala na adekvatan način. Iz medijskih najava Primorac zaključuje da rekonstruirana Vlada neće doživjeti bitnije promjene, pa je ocjenjuje čak i slabijom od prethodne. Za Hrvatsku bi bilo dobro da se Vlada što prije konsolidira, jer vrlo brzo mora usvojiti rebalans proračuna, skresati javnu potrošnju, osloboditi što više sredstava gospodarstvu kako bismo riješili nelikvidnost, te pomoći da se turistička sezona ostvari u očekivanim granicama. Istodobno, upozorava Primorac, potrebno je odmah sagledati ukupnu ekonomsku situaciju i izraditi strategiju rješavanja problema koji su godinama gurani pod tepih.
Da bi prvi zadatak nove Vlade trebalo biti stabiliziranje javnih financija, slaže se i ekonomist Mladen Vedriš. Sve zainteresirane strane treba upoznati sa stvarnim stanjem te nastojati dobiti potporu za nužne stabilizacijske poteze. On smatra da to može provesti tim na čelu s Jadrankom Kosor jer ima već veliko iskustvo u takvim pregovorima.

Zaustaviti eroziju sustava

“Ne bi trebalo gubiti vrijeme, a drugoj strani u tim pregovorima valja jasno reći što je plan A, a što plan B”, kaže Vedriš naglašavajući da u prvom planu svakako treba biti zaustavljanje erozije sustava. Potom razgovore i testiranje politike treba obaviti i s predstavnicima inozemnih komora u Hrvatskoj. “Dijalog o politici nije samo pregovaranje u GSV-u o većim plaćama”, slikovit je Vedriš. Nakon popravka sustava, uz pregovore s Europskom unijom, treba pristupiti dubljim strukturnim reformama. Primjerice, promjeni regionalne politike. Valja vidjeti što u tom smislu znači privatizacija brodogradnje i treba li obalu okupirati samo turizmom. “U talijanskom San Danieleu proizvede se godišnje tri milijuna pršuta, svaki vrijedan oko 100 eura. A koliko mi proizvodimo u cijeloj Dalmaciji, i gdje su nam takvi proizvodi?”, ističe Vedriš. Dvije godine, koliko će po njegovu mišljenju trajati nova Vlada, dovoljno je vremena da se reformama trendovi okrenu u tom smjeru.

Potrošnja do 110 milijardi

Budući da imamo krizu upravljanja, rezornira makroekonomist Ante Babić, prvi korak je u što kraćem roku formirati Vladu i definirati ključne ljude. Potom treba izraditi vjerodostojan plan akcija, koji će inozemstvu pokazati da se želi nešto suvislo i konkretno napraviti. S obzirom da će još do kraja ove godine trebati ponovno izdavati obveznice, kao i 2010. i 2011. kada još dolaze na naplatu velike rate inozemnog duga, Babić smatra da bi aranžman s MMF-om bio dobar način da se dobije kredibilitet. MMF je i dobar alibi za povlačenje nužnih rezova u fiskalnoj politici i politici plaća koji bi dali šansu drugim politikama, poput monetarne ili ubrzavanja tržišnih reformi. Rezanje državne potrošnje na razinu do 110 milijardi (koliko će se uspjeti ove godine prikupiti iz poreza i doprinosa) je sljedeći korak koji bi trebao biti poduprt zamrzavanjem plaća u javnom sektoru na razini prosjeka iz 2008. godine, dok se ponovno ne ostvari realni rast BDP-a veći od
pet posto, koji bi nadoknadio “izgubljenu” 2009. godinu.