Kako su Medvjedi prestigli Cibonu, CO i Mladost? Tajna je u - TULUMU!

Neki kažu da je uvezen američki model sporta, neki pak tvrde kako se radi o oživljavanju hokejaške scene sa sredine '80-ih godina minuloga stoljeća.

Kako god, premda istina sadrži obje pretpostavke, utakmice Medveščaka postaju zagrebački ritual. Spoj ugode, sve boljega hokeja, dobre glazbe, prijatelja i (eventualno) pokojeg piva više stvara najbolji tulum u gradu. Koji je tako opijajući da mu se ljudi stalno vraćaju. Bez obzira na poraze koji su dolazili u seriji.

Dvorana se počinje puniti sat vremena uoči dvoboja. Staro i mlado prvo zastane u atriju Ledene kako bi se osvježilo. Pritom oni najmlađi posežu za promotivnim artiklima, oni stariji, pak, skloniji su tekućim ponudama. Sve veća uniformiranost odaje da se ne radi o običnome hiru, već o nečemu mnogo dubljem i kompleksnijem. Radi se o prepoznavanju, zrcaljenju vlastitih osjećaja, borbi, želji i htijenju. I, na kraju, obostranoj simpatiji koja se vidi naočigled. I koja traje desetljećima.

Zašto je tako? Zašto drugi zagrebački sportski kolektivi, koji su k tome i uspješniji te trofejniji od Medvjeda, nemaju pune dvorane, nemaju lojalnu publiku, a ipak imaju bolje rezultate?

Odgovor leži u nekoliko parametara. Marketing, infrastruktura, ali i vrlo jednostavna ljudska potreba - zabava. Naravno, i povezanost grada i hokeja.

- Čovjek se lako “zakači”. Uistinu. Hokej je odlična zagrebačka stvar. S kojom se najbolje može poistovjetiti ona navijačka “nema veze ako gube”. Neobjašnjiva magnetiziranost publike i igrača vjerojatno je i plod činjenice što hokejaši nisu umišljene zvjezdice, oni (barem još uvijek) djeluju kao svi mi. Na koncu, projekt Medveščaka u EBEL-u nije građen u uredu Milana Bandića, već je stvoren zanesenjački, a ljudi takve stvari znaju prepoznati. I pozdraviti. Zdrav projekt za zdravu zabavu - objašnjava 32-godišnji Tomislav, koji nije puki “vikend-navijač”, pasionirani je pratitelj sportskih zbivanja u gradu.

Gradu koji definitivno ne trpi neuspješnost ili prosječnost. Zagrebu koji, na žalost, uvijek okreće leđa kada situacija ne miriše dobro, kada klubovi gube konkurentnost u europskim ili domaćim okvirima.

- Medveščakov marketing mogao bi držati predavanje ostatku ZG-klubova. Radi vrhunski posao. Osim što preko TV, radija, pisanih medija i reklama vrlo “oštro” cilja građane, u dvorani također možete pronaći cijeli niz marketinških uspješnica. Poput besplatnih promotivnih materijala (perike, kacige, baloni...) te istaknutih prostora za prodaju navijačkoga materijala (majice, dresovi, kape, šalovi). To je odličan europski marketing - priča hokejaški zanesenjak, u slobodno vrijeme čovjek s diplomom marketinga u ruci, 28-godišnji Hrvoje.

Ta publika, međutim, i kada Medvjedi gube, veliča svoje miljenike. To pažljivijem poznavatelju sportskih prilika ipak ne smije biti tako čudno. Jer ovdje je na cijeni - srce. Lako se sjetiti vremena kada su maksimirska arena, Dom Dražena Petrovića ili pak stara Badelova “ledenjača” burno vodili momčad do kraja bez obzira na to vodila ili gubila. Bilo je, ili je još uvijek, bitno samo da se “ostavi srce na terenu”. Ovi oklopnjaci to bome čine.

- Činjenica jest da će prosječni Dinamov navijač drukati do kraja bez negodovanja ako će (preplaćeno) društvo davati sve od sebe. Jer taj najsnažniji čovjekov mišić, na primjer, najčešće pokazuju domaći dečki - nadodat će se Stjepan (42).

Maksimir je ove sezone bio pun kontra Red Bulla, solidno napunjen kontra Heartsa i Anderlechta, gdje je kiša poremetila promatrače željne europskoga nogometa. Stručnjaci s pravom govore da se Dinamov simpatizer pomalo zasitio dominacije na domaćoj sceni te da mu impuls proradi kada Modri igraju Europu.

Slična je situacija i s rukometašima CO Zagreba. Na domaćim utakmicama, s manjkom kvalitetnijeg rivala, promatrači se mogu prebrojati na prste dvije ruke, dok se u Europi lako napuni i Arena. Jasno, dosta toga ovisi o rezultatu, ali CO Zagreb je izgrađen sportski brand, koji ima svoju vjernu publiku.

Cibona je pomalo specifična. Regionalnu ligu Zagrepčani baš i ne prate, ona početna faza je iščezla zajedno s niskim strastima koje su je pratile. Mislimo tu na rivalstvo sa srpskim klubovima. Euroliga se prati, Zagreb cijeni košarku, ali još više rezultat. Pa posjet varira zavisno o rezultatu. Nekoliko uzastopnih pobjeda učinit će Draženov dom krcatim, nekoliko poraza će, pak, dosta utjecati na vizuru tribina.

Vaterpolisti Mladosti su, na žalost, u najlošijoj situaciji. Najuspješniji sportski kolektiv grada sve je manje praćen, premda je ulaz za sva događanja na bazenu - slobodan. Velika je šteta što se izgubila vaterpolska publika jer Mladost zbog svoje povijesti, ali i sadašnjosti te budućnosti zaslužuje bolje.

Ali Mladosti kronično nedostaje marketing, CO Zagrebu (izvan Europe) kvalitetniji takmac, Ciboni (kontinuirani) rezultat, koji jedini drži Cibonin dom punim. Dinamu, pak, osim rezultata i - komfor.

I stoga Medveščak je trenutačna sportska oaza. U njoj još uvijek nisu toliko bitni rezultati, iako se nitko, logično, protiv njih ne bi nimalo bunio.

- Klinci hrle u školu hokeja! - reći će predsjednik Medvjeda Damir Gojanović, koji je poziv iskoristio i za pojašnjavanje nekih stvari:

- Nije istina da Medveščak dijeli najveći broj ulaznica. Dijeli jedino sponzorima, ostalo je u slobodnoj prodaji. Koliko prodamo? Oko 4,5 tisuća ulaznica po utakmici.