Marko Rakar: Twitter je bio neuspjeh
Marko Rakar: U kampanji Ive josipovića bio sam zadužen za mnogo toga, no prvenstveno za sve stvari koje su vezane za internet (ali i ostale elektroničke medije), a što se odnosi ne samo na samu web stranicu i socijalne mreže, nego i na internu komunikaciju stožera. Također, obzirom da se bavim i i drugim stvarima, sudjelovao sam i u drugim aktivnostima stožera, od strateških preko taktičkih do naravno čisto operativnih.
Obaranje rekorda u društvenim mrežama
Monitor.hr: Na što se koncentrirao internetski dio kampanje?
Marko Rakar: Temeljna ideja je bila pokrenuti dvosmjernu komunikaciju, dakle željeli smo otvoriti diskusiju s maksimalno velikim brojem ljudi i saslušati što nam imaju za reći. Mislim da smo velikim dijelom u tome i uspjeli budući da smo tijekom kampanje primili i poslali stotine tisuća emailova i na veliku većinu njih smo odgovarali, ne samo automatski nego i osobno. Uspješno smo iskoristili društvene mreže i tu smo također oborili sve rekorde.
Monitor.hr: Što smatraš svojim najvećim uspjehom u ovoj kampanji, a što najvećim neuspjehom?
Marko Rakar: Najvećim uspjehom smatram to što smo uspjeli web stranicu josipovic.net natjerati na više od 250.000 mjesečnih posjetitelja čime smo postali sasvim respektabilni web site u hrvatskim okvirima, što je odličan rezultat obzirom da smo se bavili ne samo politikom i to jednog kandidata, što je sama po sebi vrlo uska tema; ali i zato što smo to napravili s uvjerljivo najmanjim budžetom usporedivši to s ostalim kandidatima. Ako krenete zbrajati interakcije (broj pregledanih videa, fotografija, broj danih komentara i slično) tu smo doslovce rasturili i to za najmanje cijeli red veličine (tipično za 3-4 puta u odnosu na bilo kojeg drugog kandidata). Dobar uspjeh je i to što smo cijeli stožer tjerali na Linuxu, što su svi članovi stožera koristili blackberrye, i možda najbitnije od svega, to što je internet dio kampanje bio ravnopravni segment poput radija, televizija ili tiskanih medija; dapače čak i nešto važniji. Što se tiče lošega, eto izdvojio bih twitter kao #epicfail, koji je loše primljen i za to ima puno razloga, od toga što je to vrlo malena zajednica korisnika (koju većinom osobno i poznajem), preko toga da su neki od najvećih kritičara osobe u direktnom sukobu interesa (ali ga nisu deklarirali), pa do toga da štogod da sam učinio na twitteru ništa od toga nije bilo "predsjednički" - makar mi nitko nije znao dati primjer što bi to moglo biti, a ono što su i izdvajali kao primjer to uopće nije bio.
Kupovanje Facebook prijatelja
Monitor.hr: Kako ocjenjuješ internetske kampanje protukandidata?
Marko Rakar: Iskreno, meni su sve kampanje bile loše. Naime čak i letimični pregled tih web stranica pokazuje kako, uz izuzetak našeg weba, nijedan drugi nije bio dizajniran za dvosmjernu komunikaciju nego su uglavnom bili pravljeni za emitiranje poruke. Budžeti drugih kandidata su bili veći od našega i povremeno sam bio malo ljubomoran na resurse koji im stoje na raspolaganju, a mislim da je doista najjadnije bilo pribjegavanje kupovanju facebook prijatelja što je odluka koju doista ne mogu razumjeti jer ona možda lijepo izgleda za neupućene, no bit političke kampanje je dobijanje izbora i osvajanje glasova, a to se ne postiže kupnjom glasača (što su uostalom ovi izbori i pokazali).
Monitor.hr: Što dalje? Hoćemo li te gledati kao predsjedničkog savjetnika za internetizaciju?
Marko Rakar: Što dalje? U međuvremenu sam postao dio tranzicijskog tima i sudjelovati ću u prijenosu vlasti u slijedećih nekoliko tjedana. Potom se vraćam svojim drugim obvezama, što se tiče savjetničkog mjesta, ono mi nije ponuđeno niti to očekujem. Neovisno o tome, novoizabrani predsjednik sigurno može računati da ću mu pomoći realizirati njegov program koliko je god to u mojoj mogućnosti.
TKO JE MARKO RAKAR POZNATIJI KAO 'MRAK'?
Rođen sam u Zagrebu 1972. godine, išao sam u srednju grafičku školu (razlog je zato što sam htio ići negdje gdje ima računala, a u mom susjedstvu je tada bio Glas Koncila koji je imao kompjutoriziranu grafičku pripremu pa sam ja nekako naivno mislio da i u grafičkoj školi ima kompjutora) a potom na Filozofski fakultet (koji nisam završio). Dugo vremena sam se bavio grafikom (imam čak i dva međunarodna priznanja na tu temu), a od kraja 2006. sam se krenuo baviti intenzivno internetom, a posebice politikom koja me oduvijek zanimala (ne u smislu da budem političar, nego politika kao proces). Također, važno je znati da se bavim računalima još od malena, tako da sam još krajem sedamdesetih u tadašnjem domu Marko Orešković na Ribnjaku tipkao po računalu kojeg je Branimir Makanec donio iz Londona, jedan sam od BBSera iz sredine/kraja osamdesetih, a prvi doticaj s internetom sam u stvari imao još 1987. godine preko Instituta Ruđer Bošković gdje mi je tadašnji vlasnik/admin Zagreb BBSa Darko Bulat otvorio prvu email adresu. Jedan sam od prvih blogera u Hrvatskoj, a moj blog mrak.org postoji i danas makar ga kroz zadnjih par mjeseci kampanje nisam puno osvježavao. Danas radim u Zagrebu u vlastitoj malenoj savjetničkoj tvrtci, ciljano se bavim komunikacijskim savjetništvom, dobitnik sam međunarodne nagrade TOP 10 who are changing the world of politics za 2009. godinu koja mi je dodijeljena u listopadu prošle godine u francuskom parlamentu, član sam europskog udruženja političkih konzultanata i član upravnog odbora međunarodne udruge političkih konzultanata.
