Svake godine u Hrvatskoj se rađa između 7 i 10 tisuća stanovnika manje negoli ih umire. Projekcije govore da će, ako se ovaj trend ne promijeni, Hrvatska do 2070. imati 500.000 stanovnika manje negoli danas. U Hrvatskoj je prisutan trend starenja populacije, sve kasnijeg ulaska u brak, sve kasnije dobi u kojoj žene rađaju prvo dijete, a sve je prisutnija pojava 'socijalitetnog steriliteta' (samački život) koji zahvaća 20% muškaraca i 9% žena u dobi od 35 do 44 godine.
Među najvažnije unutarnje razarače obitelji svakako možemo ubrojiti manjkavu pripravu za brak, probleme komunikacije među članovima obitelji, različite i sve brojnije oblike ovisnosti, nesnalaženja u osobnim i obiteljskim financijama, neučinkovito upravljanje vremenom te nedostatak bračne i obiteljske duhovnosti.
Od vanjskih razarača obitelji ističemo donošenje i zadržavanje u svojoj naravi protu-obiteljskih zakona (tzv. 'Zakon o pobačaju' iz 1978., Zakon o suzbijanju diskriminacije), neusklađenost rada i obiteljskog života (potvrđeno rezultatima ankete Državnog zavoda za statistiku), nerješavanje pitanja neradne nedjelje, financijske terete i dužničko ropstvo, utjecaj medija koji nameću protu-bračni i protu-obiteljski mentalitet, marginalizaciju utjecaja obitelji u društvu te na poseban način pokušaje da se roditeljima oduzme pravo da biraju odgoj i obrazovanje u skladu sa svojim pozitivnim vrijednosnim sustavom (izbacivanje GROZD-ovog programa zdravstvenog odgoja iz škola) .
Unatoč činjenici da je na pojedinim područjima zabilježen pozitivan trend (pad broja pobačaja sa više od 40.000 prije 1990. na današnjih 4.500, niža stopa rastavljenih brakova negoli u državama u europskom okruženju), istraživanja pokazuju da preko 80% građana smatra kako žene nemaju dosta poticaja za rađanje, mlađe ispitanice sklonije su tvrdnji da porodiljski dopust ima negativan utjecaj na njihov posao i karijeru, a uslijed niskih rodiljnih naknada većina majki nije u mogućnosti koristiti ovo pravo. Ovo je tek dio zastrašujućih podataka koji upozoravaju da je potrebna žurna i odlučna reakcija u cilju zaštite obitelji.
Situacija sa kreditima s valutnom klauzulom u CHF otkriva jedan puno dublji društveni, ali i politički problem u Republici Hrvatskoj. Politička elita u Republici Hrvatskoj, u suradnji sa stranim bankama, pokušava hrvatskim građanima i obiteljima poslati poruku kako nije moguće pronaći rješenje, a da se pri tome dodatno ne pogoduje interesima bankara, a na uštrb hrvatskih građana i obitelji.
Nude se tzv. balon krediti, koji dodatnim ukamaćenjem privremeno odgođenih obveza opet u konačnici znače povećanje glavnice i ukupnog iznosa koje građani moraju vratiti, dodatno time osiromašujući građane Republike Hrvatske.
Uzimajući u obzir činjenice da je u Hrvatskoj trenutno izdano oko 125.000 kredita s valutnom klauzulom u CHF (od čega je oko 70.000 stambenih kredita), da je prosjećna mjesečna rata porasla za minimalno 1.500,00 kn, dolazimo jednostavnim matematičkim izračunom do činjenice da je mjesečno ukupno 187 milijuna kuna manje u javnoj potrošnji, a više u ‘džepovima’ stranih banaka.
Ukoliko se tzv. ‘dogovor’ između Vlade Republike Hrvatske i stranih banaka ostvari, od hrvatskih obitelji, ali samim time i iz javne potrošnje ukupno će biti izvučeno ukupno 2,25 milijardi kuna u jednoj kalendarskoj godini.
Kao usporedbu o kolikom se novcu radi, dajemo prikaz:
Iznos razlike koje će građani platiti bankama temeljeno na razlici u tečaju CHF na dan stvorene obveze i danas, projekcija 12 mjeseci - 2,25 mlrd kn
Iznos godišnjeg proračuna RH za: DOPLATAK ZA DJECU - 1,64 mlrd kn
Iznos godišnjeg proračuna RH za: NAKNADE NEZAPOSLENIMA - 1,44 mlrd kn
Iznos godišnjeg proračuna RH za: DODATNI PORODILJNI DOPUST I OPREMU ZA NOVOROĐENO DIJETE - 1,26 mlrd kn
Iznos godišnjeg proračuna RH za: SKRB ZA HRVATSKE BRANITELJE IZ DOMOVINSKOG RATA - 0,95 mlrd kn
Držimo važnim istaknuti činjenicu da najveći dio hrvatskih obitelji nije ulazio u kredite radi luksuza, već su kupovale prostor za dostojanstven život svojih obitelji.
Republika Hrvatska poticala je mlade obitelji na kupnju stanova s većom kvadraturom u programima POS-a, a posebno povoljniji uvijeti su od strane banaka nuđeni na kredite s valutnom klauzulom u CHF. Obitelji su kupovale stanove, a od banaka su tražile novac u protuvrijednosti tržišne vrijednosti stanova koje su kupovali.
U Hrvatskoj se niti plaće, niti mirovine nisu vezale uz franak niti se isplaćuju uz valutnu klauzulu. Hrvatske plaće i mirovine ostale su iste, cijene nekretnina ostale su uglavnom iste, ali su zato glavnice kredita koje hrvatski građani otplaćuju isključivo razlikom u tečaju jedne valute porasle i više od 50%.
Banke su građanima kredite isplaćivale u kunama, a ne u CHF! Osnovna svrha valutne klauzule jest upravo očuvanje unutarnje vrijednosti stvorene obveze između vjerovnika i dužnika u financijskom poslovanju. Banke ništa nisu izgubile, naprotiv, plasirale su kune iz štednih depozita građana (ne zadužujući se na tržištu), a građani će te kune vraćati kao CHF te će na taj način banke izvući u konačnici nekoliko milijardi kuna više godišnje od hrvatskih građana, a da se pri tome 'unutarnja vrijednost stvorene obveze' neće dovesti u pitanje. Naprotiv, isključivo razlikom u tečaju podići će se za više od 50% u korist banaka.
Rezultat ovakve politike je da su strane banke uz pomoć političkih elita pretvorile hrvatski narod u dužničko i kreditno roblje, koje je velik broj hrvatskih obitelji doveo na rub egzistencije.
Temeljni problem nije samo strano vlasništvo banaka, nego nametnuti propisi i zakoni koji omogućuju legalnu pljačku hrvatskih građana te hrvatskih poduzeća i ustanova.
Nitko u Hrvatskoj nema pravo biti zaštićeniji od hrvatskog naroda. Banke su već zaštićene brojnim instrumentima osiguranja kredita, a građani ne samo da nisu ničime zaštićeni već su prepušteni sami sebi dok im nad glavom visi mač osobnog bankrota.
Nismo zaboravili niti činjenicu da je većina banaka sanirana prije prodaje upravo novcem poreznih obveznika. Glavni tobožnji motiv prodaje hrvatskih banaka je bio veća konkurentnost, poboljšanje poslovanja i tehnološki napredak, a rezultat je upravo suprotan: monopol stranaca, niža kakvoća usluga, tehnološka stagnacija, više kamate i po hrvatski narod štetna alokacija kredita.
Strani vlasnici banaka nisu modernizirali poslovanje niti su donijeli ikakav kapital, oni posluju s našim novcem, posuđuju nama naš novac i investiraju ga po svijetu pod geslom: njima profit, nama rizik, ili jezikom globalizacije: Globalni profit, lokalni rizik!
Prvotna zadaća države je da štiti građane i obitelj, a ne banke i krupni kapital. Da tome nije tako možemo vidjeti na sve većem broju slučajeva. Sjećamo se pokušaja izmjene Zakona o radu, pokušaja pogodovanja poslodavcima da lakše raskidaju kolektivne ugovore i otpuštaju radnike, do danas neriješenog pitanja neradne nedjelje te ukidanje prava da se među porezne olakšice ubrajaju kamate na stambene kredite.
Posebno zabrinjavajućom i dodatno neprihvatljivom cjelokupnu situaciju čini i način na koji se dužnicima koji nisu u mogućnosti plaćati tako uvećane rate kredita, u pravilu bez pismene obavijesti ili uručenog rješenja, zapljenjuje imovina (plaće, mirovine, ...).
Stoga, Hrvatski bračni i obiteljski savez - CRO BIOS zahtjeva od Vlade RH i Hrvatskog sabora žurnu i neodgodivu reakciju u smjeru zaštite hrvatskih građana te donošenje zakonskih propisa koji će omogućiti:
1. Žurno ukidanje i zakonsku zabranu valutne klauzule u Republici Hrvatskoj.
2. Konverziju kredita u kune po tečaju na dan stvorene obveze te osigurati trajni plasman povoljnijih kunskih kredita.
3. Odgodu provođenja ovrha i pljenidbe instrumenata osiguranja: plaća, mirovina, stanova i dr. zbog nemogućnosti podmirenja rata kredita.
4. Povrat prava da se među porezne olakšice uračunavaju kamate na stambene kredite za kupnju prve nekretnine.
Hrvatska svakako može odgovarajućom poreznom politikom spriječiti odljev prihodovanog profita banaka izvan Hrvatske, a na taj način prihodovana sredstva vratiti građanima kroz različite subvencije na već odobrene kredite, vodeći računa o onima koji su u posebno teškoj situaciji i najranjiviji.
Na kraju, iz svega spomenutog razvidno je da je obiteljima u Hrvatskoj nužno potrebna sustavna i dobro osmišljena obiteljska politika koja će biti na njihovu dobrobit, a ne propast. Zato, Hrvatski bračni i obiteljski savez, predstavlajući glas mnogih hrvatskih obitelji, planira nizom inicijativa dati svoj doprinos ostvarenju toga cilja.
Za Hrvatski bračni i obiteljski savez - CRO BIOS
Krešimir Miletić, predsjednik
Udruge potpisnice:
Djecom obogaćene obitelji – DOBITELJ, Kaštela
PRO-VITA 4+, Slatina,
Udruga Moja obitelj, Rijeka,
Udruga obitelji sa četvero i više djece – KLUB 4+ Split,
Obiteljski centar Zagreb
Zajednica obitelji s četvero i više djece, Zadar
Udruga roditelja s četvero i više djece – UDRUGA 4+ Dugopolje
Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti – Blaženi Alojzije Stepinac, Zagreb
Udruga Hrvatskih brojnih obitelji 8+ UHBO 8+ Vinkovci
Udruga Hrvatska budućnost – UHB Slavonski Brod
Udruga brojnih obitelji blaženi Alojzije Stepinac – UBOAS, Zagreb
Udruga obitelji s četvero i više djece Cetinjskog kraja -UDRUGA 4+ Cetinskog kraja iz Sinja
Udruga Molitveni vijenac Kraljice obitelji MVKO Zagreb
