Svoju prvu dramu, koja je praizvedena u petak na večer na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, književnik, filmski kritičar i novinar Jurica Pavičić posvetio je romanu "Editin dnevnik" Patricije Highsmith. Žanrovski bliska trileru Pavičićeva "Trovačica" propituje suodnose u obitelji, s rubova potisnutih i otkrivenih strasti, na onim opasnim granicama gdje se zlo dodiruje s dobrim i gdje ljubav prema bližnjemu može poprimiti izglede zločina.
Za okvir propitivanja zavodljivih i prijetećih izazova svakodnevice odabrana je građanska drama, klaustrofobičan prostor beznadnih bjegova i vraćanja u kojem svatko želi prisvojiti onog Drugoga i opsesivno preuzeti njegovo mjesto u uvijek istim zagušljivim rasporedima.
"Trovačica" je po strukturi sklona filmskom govoru – kratkim sekvencama, rezovima, neočekivanim obratima… Nastoji ponuditi zaokruženu priču i gledatelje prepustiti trilerskom iščekivanju, vodeći ih kroz obiteljske krajolike prepoznatljivih mržnji, ljubavi, trauma i strahova. I kada joj izmiče središte, Pavičićeva drama se pokušava vratiti pod žanrovski nadzor, u traganje za zločincem i razlozima njegova (u ovom slučaju njezina) zločina.
Redateljica Nora Rumbolt, koja potpisuje i scenografiju predstave, ogolila je pozornicu i na nju postavila samo nekoliko stolica.
Na stražnjem zidu projicirani su atraktivni video zapisi Zvonimira Rumbolta što u izmjeni dana (poput pogleda kroz prozor) sugeriraju protok vremena. Opsesivan odnos između dviju sestara, one dominantne u invalidskim kolicima i one koja će nakon zločina željeti dominirati, Nora Rumbolt nastojala je lišiti pretjeranih psiholoških konotacija. Gotovo minimalističkim redateljskim rukopisom iscrtala je trilerski okvir za sliku obiteljske tragedije u kojoj su izvanjski efekti građanske drame potisnuti u druge planove.
Prizori "Trovačice", uz dopadljivu glazbenu pratnju koja se na mjestima iščitava i kao komentar scenskih zbivanja, odvijaju se po linearnom redu, u čistim i preciznim iskazima. Tonovi su u predstavi stišani, a usporeni ritam (napose u prvom dijelu) onemogućava sažimanje radnje, odnosno onaj dinamizam koji bi odgovarao žanrovskim odrednicama trilera. Vizualno efektna izvedba kao da nastoji izmaknuti jednostranim tumačenjima prevodeći trilerske zagonetke u znakove što slijede diktate suvremenog scenskog senzibiliteta.
Takvom konceptu razlomljena kazališna govora, odmaka i prikrivanja onog što će se ubrzo otkriti priklonili su se i splitski glumci. Zoja Odak interpretacijom bolesne Edite iscrtala je i naglasila okvir opterećujuće obiteljske stvarnosti. Zanimljive transformacije njene sestre Patricije predočila je Bruna Bebić-Tudor. Likove liječnika i kućnog odvjetnika korektno su dočarali Nenad Srdelić i Čedo Martinić, dok su u ulogama brata i Patricijinog muža Žarko Radić i Nikola Ivošević ponudili onu energiju koja je podcrtavala dramatičnost zbivanja. Praizvedbom Pavičićeve "Trovačice" Drama HNK-a u Splitu smiono nastavlja scenska propitivanja suvremenih hrvatskih dramskih tekstova koji se bave problemima ovih prostora i našega vremena.
