Izaslanstvo Međunarodnog olimpijskog komiteta pred maketama sportskih objekata u Pekingu
Prije sedam godina kineski politički vrh ogorčeno je prosvjedovao kad je kandidatura Pekinga za organiziranje OI 2000. bila odbačena zbog kršenja ljudskih prava u Kini. Zapravo još su bila presvježa sjećanja na krvavo ugušene prosvjede na Tiananmenu 1989. i Igre je dobio Sidney.
Sada kineski čelnici uvjeravaju da se stanje ljudskih prava poboljšalo. Kako tvrde, ako dobiju OI 2008., ubrzat će se demokratizacija i poštivanje ljudskih prava u zemlji i, uopće, Kina će u svakom pogledu napredovati i biti - bolja.
Zamjenik gradonačelnika Pekinga rekao je doslovno: "Kad bismo imali cilj poput Olimpijade, to bi nam pomoglo da uspostavimo pravednije, skladnije i demokratskije društvo, a ubrzalo bi integraciju Kine sa svijetom".
Od utorka delegacija Međunarodnog olimpijskog komiteta boravi u Pekingu kako bi procijenila uvjete za održavanje Igara u glavnome gradu Kine i usporedila ih sa suparnicima - Parizom, Torontom, Carigradom i Osakom. Peking je najozbiljniji kandidat, jer u Kini živi petina čovječanstva, a domaćin OI nikad nije bila. Sportska je velesila, treća po osvojenim medaljama na prošlim Igrama, a i privlačno je tržište za sponzore.
No, ne miruju ni protivnici - dokazuju da Kina ne zaslužuje Igre, jer i dalje drastično krši ljudska prava. Zatvori su puni disidenata, tortura zatvorenika je sve češća, posebno se brutalno postupa prema pripadnicima zabranjenog pokreta Falun Gong - više od 120 ih je izgubilo život, tisuće su odvedene u zatvor, a mnogi su smješteni u ludnice.
Zagovornici ljudskih prava i svjetski mediji u posljednje vrijeme najčešće osuđuju upravo zlouporabu psihijatrije u Kini i detaljno opisuju najteže slučajeve.
Primjerice, Cao Maobing, radnik u kineskoj tvornici svile, prošle je godine prosvjedovao protiv korupcije i pokušao organizirati nezavisni sindikat. O tome je govorio i stranim novinarima. Sljedeći dan policajci su ga odveli u psihijatrijsku kliniku gdje su ga pregledavali i podvrgli elektrošokovima. Ravnatelj klinike izjavljuje da je čak 17 liječnika potpisalo nalaz prema kojem Cao pati od paranoidnih psihoza.
Grupe za zaštitu ljudskih prava zahtijevaju da se stranim stručnjacima omogući pristup mreži od 20 osumnjičenih psihijatrijskih bolnica kojima upravlja policija i da se dopusti pregled pacijenata. Vjeruje se da su u tim "bolnicama" najtvrdokorniji disidenti. Luđacima se u pravilu proglašava uporne sastavljače peticija, izvikivače protukomunističkih parola i sve koji - po riječima policije suočeni sa sigurnim uhićenjem pokazuju "zbunjujuću odsutnost svakog normalnog instinkta samozaštite", tj. mirno se prepuštaju policiji.
Porast zlouporabe psihijatrije posljednjih 18 mjeseci pripisuje se obračunu vlasti sa sljedbenicima Falun Gonga.
Službeni mediji proglašavaju ih mentalno poremećenima, a pripadnici tog pokreta bave se mješavinom borilačkih vještina i meditiranja na temelju budizma i taoizma. Ali, što se pokazalo opasnim, izrasli su u mirne prosvjednke, predstavnike "šutljive većine". Ili ih vlast takvima doživljava. Broj im se ubrzano povećava - sa dva milijuna 1993. na sadašnjih 70 milijuna, što je više od članstva Komunističke partije. Popularnost i neobičnost pokreta zabrinula je političare i u srpnju 1999. Falung Gong je zabranjen, a službeni mediji proglašavaju ga đavolskim kultom koji zavodi ljude i navodi ih da štete svome zdravlju. Kao najsvježiji krunski dokaz navodi se dramatični 23. siječnja kad se petoro falungongovaca polilo benzinom i zapalilo na Tiananmenu.
Amnesty International je sredinom veljače objavio izvješće u kojem se navodi da je u zatvorima podleglo mučenjima najmanje 120 pripadnika Falun Gonga.
Pored njih, najčešće žrtve su disidenti, Tibetanci, radnici sa sela u potrazi za poslom u gradovima, kriminalci i njihovi odvjetnici, oni koji krše politiku "jednog djeteta u obitelji" i - na kraju - utajivači poreza. Progon falungongovaca zabrinjava i ostale vjerske skupine, pa i muslimane i kršćane - pribojavaju se da bi mogli postati sljedeće žrtve. Europski parlament je usvojio rezoluciju koja od vlade u Pekingu traži jamstva za slobodu bogoštovlja i posebna jamstva za prava Tibetanaca i pripadnika Falung Gonga. Predstavnik kineske vlade je u utorak izrazio "duboko nezadovoljstvo", jer je, kako je rekao, rezolucija parlamenta u Strasbourgu iskrivila činjenice o vjerskom stanju u Kini.
Nepristraniji promatrači ipak primjećuju izvjesne znakove poboljšanja. Čak su i državni mediji počeli spominjati i kritizirati slučajeve torture, a sve češće se javno raspravlja o brutalnosti policije.
Član Svekineskog narodnog kongresa priznao je kako izvlačenje priznanja mučenjem "zauzima ozbiljne razmjere u nekim mjestima, što ima užasne društvene posljedice". No, ustrajni kritičari vjeruju da znaju najvažnije razloge za promjenu. Sljedeći mjesec u Ženevi počinje konferencija UN o ljudskim pravima i Kina želi izbjeći ulogu glavnog optuženika.
U srpnju će se odlučivati o domaćinu Olimpijskih igara 2008. i kako bi dobila Igre, Kina ne žali truda, novca i - obećanja.
