Naime, tek kada su novinari Večernjega lista doznali za susret, u HDZ-u se shvatilo koliko je za njihovu stranačku predsjednicu kompromitantno da se sreće s čovjekom kojeg su jednoj zlosretnoj naciji bacili kao najpogodniju kost za glodanje. Ili ljepše rečeno - za kolektivnu psihoterapiju u kriznim uvjetima koje stranka na vlasti nije u stanju ni sagledati, kamo li rješavati.
Starija generacija HDZ-ovaca toga je postala svjesna od kako njihovu premijerku dočekuju zvižduci. Stoga bi se dalo zaključiti da ni Jadranka Kosor više nije tako daleko od detronizacije. U ovom trenutku spašava je samo činjenica da Vladimir Šeks – sve moćniji unutar Stranke, kako je Stranka nemoćnija - sam sa sobom nije rasčistio da li bi smjenjivanje Jadranke Kosor HDZ-u išta pomoglo godinu dana pred izbore. Još dvoji, osluškuje, gleda, njuška, kombinira Vladimir Šeks, političar kojega ne zanimaju statistički podaci ukoliko nemaju upotrebnu vrijednost, ne za njega osobno, nego za njegovu političku poziciju. Njemu ne trebaju pare, nego moć.
Polančec za kolektivnu psiho-terapiju
Utoliko ne treba doslovce shvatiti Šeksovu jučerašnju polemiku sa Zoranom Milanovićem na saborskom Odboru za Ustav: Milanović je spomenuo neki atamansko-tatarski način izbora stranačkih vođa, na što je Vladimir Šeks - tobože đentlmenski - ustao u obranu svoje predsjednice. No, Šeksova obrana postigla je upravo suprotno: samo je nepotrebno naglasila aklamacijsku instalaciju Jadranke Kosor na čelo HDZ-a. Kada je o Šeksu riječ, njegove reakcije već odavno nisu spontane. Točno zna kada što treba ignorirati, kada što promovirati na izvrnuti način.
Potreba za smjenom Jadranke Kosor u HDZ-u postoji od kako je dočekuju samo zvižduci izvan svakoga terena pod kontrolom najužega stranačkoga protokola. Po uputama političkoga marketinga, njezin lik i djelo zakrčili su politički i javni prostor do potpune nepodnošljivosti: mjesecima svaku večer u udarnim informativnim emisijama, prigodno odjevena, nasmiješena uvijek na isti način (optimistični, kao za reklamu paste za zube), sve to da bi jednoj zlosretnoj naciji promovirala rezove, krumpir-salatu i osobnu hrabrost.
Njezina je jedina sreća da je zlosretna nacija, zadavljena tolikim tričarijama, nakon dugo vremena iznjedrila generacije koje su pametnije i manje sluđene od svoje Vlasti. Tako se brzo shvatilo da „slučaj Polančec“ treba poslužiti u daljnjem zaglupljivanju javnosti, kojoj su namijenili kolektivnu psiho-terapija. No, Jadranka Kosor ima toliko sreće da stranka koja je sve potrošila, na Polančecu upravo troši recept koji je nekoć donosio značajni uspjeh. I kada je budu smijenjivali, Jadranka Kosor barem neće završiti u zatvoru.
