Možete li zamisliti da ste do te mjere nedotaknuti seksualnim porivom da ne osjećate nikakvu razliku između fizičkog i emocionalnog kontakta s bilo kojom osobom istog ili suprotnog spola?
Jesu li aseksualci nenormalni?
U ispovijesti aseksualne osobe u jednim našim dnevnim novinama (a takvih ispovijesti ima puno na AVEN-u, mreži aseksualnih osoba koja postoji od 2001. godine) možemo nazrijeti upravo takvo stanje. Seksualna orijentacija podrazumijeva i seksualne i romantične osjećaje, dok ih aseksualne osobe nemaju...
Ovdje se vraćamo na prvu rečenicu u ovom tekstu. Na koji način netko može prenijeti vlastiti osjećaj ne-potrebe za tjelesnim dodirom? Kako izostanak nečega možemo nazvati „osjećajem“? Osjećaj je aktivno stanje prema nekome ili nečemu. Doduše, možemo govoriti o izostanku osjećaja i nagona koje ima većina ljudi, a koji su medijski maksimalno isforsirani. Upravo govoreći na taj način aseksualnost postaje nešto „nenormalno“ i opet nam se vraća problem kako razumjeti aseksualne osobe, kako ih ne doživljavati „nenormalnima“. Još važnije je kako sama mlada osoba koja se osjeća aseksualno s mirom može prihvatiti sebe i svoje „ne postojanje ikakve seksualne želje“.
„Ja sam oduvijek bila aseksualna i padam s Marsa svaki put kada čujem da netko uopće želi raditi te stvari“, kaže jedna aseksualna mlada žena koja je svoju aseksualnost prigrlila i ne osjeća da joj nešto nedostaje zbog toga što nema seksualni život. Ostali aspekti njenog života su ispunjeni i kreativni i kaže za sebe da ima puno ljubavi u životu (obitelj, prijatelji) i da se ne osjeća usamljeno niti „nenormalno“.
Užitak koji ženi daje klitoris
Donedavno u svojem Savjetovalištu nisam imala niti jednu osobu koja se požalila na svoju aseksualnost. Aseksualne osobe su zadovoljne svojim ne-seksualnim dijelom života i zbog toga se ne javljaju na terapiju. Imala sam ih i imam dosta klijenata/ica sa smanjenom seksualnom željom ili čak averzijom prema seksu koji žele rješiti svoj problem i naučiti uživati u seksu. Sada imam u terapiji jednu mladu osobu koja pokušava shvatiti da li je aseksualna ili se radi o nekoj drugoj seksualnoj smetnji. Ta osoba osjeća nemir, sram i veliku želju da otkrije svoju seksualnost, da svoju trenutnu aseksualnost zamijeni željom i uživanjem u seksualnim odnosima. Takav stav možemo lakše razumijeti, zar ne? To nam govori o nama samima i kako nam je teško razumijeti seksualne orijentacije koje su drugačije od naše vlastite.
A slijedeći tjedan o nečem sasvim drugom – o užitku koji žene osjećaju zahvaljujući jednom malom dijelu svog tijela – klitorisu. No, da li je on zaista tako mali kako nam se čini?
