Šteta što je izostala mlađarija zato što bi ipak oni trebali biti kralježnica klupskih događanja u bilo kojem gradu, ali barem stranci nisu podbacili pa se u tu tmurnu srijedu u Močvari našao pristojan broj naših susjeda (sigurno je tome u prilog išlo to da su dan prije svirali u Budimpešti, a dva dana poslije tek u Ateni).
Publika tmurnija od vremena
Atmosfera je tijekom koncerta, po pitanju publike, nažalost bila tmurnija nego vrijeme vani, da ne kažem pomalo bezobrazno: „Jabučka“. No to izgleda uopće nije utjecalo na Jaz Colemana i društvo jer su već prvom stvari „Tomorrow's World“ s prvog albuma dali naslutiti kako oni misle ozbiljno. Nastavljaju s „Love Like Blood“ svojim možda najvećim „hitom“ te kroz miks starih pjesama i predstavljanja novog albuma, s kojeg su odsvirali sigurno pola pjesama, pokazuju zašto su uspjeli opstati preko 30 godina.
Što god mislili o studijskim uratcima Killing Joke uživo bi ih svaki fan rocka morao poslušati barem jednom u životu. Istina, svojom pojavom na stageu možda malo demistificiraju svoj „crni štih“, basist Youth izlazi na pozornicu noseći crveni vizir na glavi poput kakvog djelatnika restorana brze prehrane, no odličnom izvedbom i velikom angažiranosti vokala Jaz Colemana Killing Joke zatvaraju usta i najžešćim kritičarima. Uz to kako uvijek naizgled ozbiljni ljudi ispadnu najveći komičari tako je Coleman prije neizostavne „Eighties“ odvalio „This is a song that Kurt Cobain stole from us“. Sigurno zadnja stvar koju su svi očekivali pa je valjda zato cijeli klub prasnuo u smijeh.
Više rifova, manje elektronike
Izdvojio bih i veoma energičnu izvedbu „Asteroid“ koja se savršeno uklopila u set listu kojom su definitivno vladale pjesme orijentirane riffovima, a manje elektronici. Za bis ostavljaju dvije pjesme i koncert zatvaraju s „Pandemonium“ i tako zaokružuju oko sat i pol svirke.
Ne znam kako su Killing Joke zvučali osamdesetih u naponu snage, ali sudeći po koncertu u Močvari bend je itekako aktualan i danas. Nikad nisu postali mainstream zvjerke poput bendova na koje su definitivno utjecali (Metallica, Nine Inch Nails, Tool…) i to nikada neće niti postati jer su Killing Joke jedan neobičan bend za neobične ljude. A takvih je uvijek malo, no uvijek dovoljno da se priča nastavi dalje i dalje…
