Koncert koji će se još dugo pamtiti: The Pogues su razvalili Šalatu!

Zagrebačku je Šalatu zapljusnuo i nosio irski val cijelu večer vrućeg četvrtka 14 srpnja. Svi iz benda su pred zagrebačkom publikom opravdali svoju reputaciju, te dokazali što za folk-rock znači ime The Pogues. Tko je bio, još će dugo pamtiti ovaj koncert. Inače, treba reći da je bend zapravo iz Londona, gdje su se okupili jer su tamo živjeli, a svi porijeklo vuku iz Irske.

Irske poskočice, njihovi vlastiti klasici, enormne količine piva i Shane MacGowan u elementu bili su dobitna kombinacija za sjajnu zabavu oko pet tisuća ljudi. Toliko ih se okupilo kako bi po prvi put slušali uživo omiljeni im bend u originalnoj postavi.

I tu se treba nakratko zadržati. Ta originalna postava jest povratak Shanea, vokala koji se posljednja dva desetljeća ponajviše isticao svojim alkoholnim pothvatima, skandalima, a ponekad i ponekom pjesmom - rijetko. No zakleo se da je to sve iza njega i da opet želi pjevati. Svejedno, nekako se prije koncerta često spominjao slučaj Amy Winehouse u Beogradu, ali ljudima ni to ne bi smetalo, mnogi su tvrdili kao im je bitno vidjeti ga uživo pa makar samo stajao i ništa ne radio.

Ali radio je, iako ne kao nekad jer mu je glas pomalo propao pa se pokoji slog izgubi, ali ostatak benda, posebno Spider Stacy i Phil Chevron, uskakali su u pomoć i pjesme su zvučale skoro pa baš onako kako su fanovi i navikli kada je riječ o The Poguesima – žestoko uz mnogo ritma.

I baš je tako počelo, žestokom Streams of Whiskey, čije ime jasno govori o čemu se radi u pjesmi. Kako bi se reklo 'ravno u glavu'! Odmah za pozdrav publici uspješnica u koju su se unijeli mnogi, od članova benda pa do publike, jer teško je bilo pronaći u zraku ruku u kojoj se nije vidjela čaša, ma koliko god to nekome loše zvučalo.

Odmah nakon tog sjajnog zagrijavanja okupljeni su mogli primijetiti kako jedini član benda nad kojim nema svjetla reflektora jest Shane, ali on je svejedno imao tamne naočale. A kada je progovorio svima je bilo jasno da baš i nije bio previše iskren kada je rekao kako se ostavio baš svih poroka. Na sreću, to na izvođenje pjesama nije utjecalo, bend je uz njega ispred svih, krenuo dalje i 'opalio' po Thousands Are Sailing, The Irish Rover, The Sunnyside Of The Street i ostalim uspješnicama, među kojima nije bilo Fairytale of New York i Summer in Siam, što je mnoge razočaralo.

No, nitko o tome nije razmišljao kad se na kraju službenog dijela koncerta čula legendarna Dirty Old Town, a potom nakon povratka na prvi bis Rainy Night in Soho, da bi povratak na drugi bis zaključili s Fiesta, pjesmom koja je tako koncert zaključila na isti način na koji je on i počeo – žestoko i uz mnogo ritma!

Ali za kraj ipak treba spomenuti publiku, koja je nosila bend kroz cijeli koncert svojom energijom. Rijetki nisu plesali i pjevali, bili nasmiješeni i na kraju koncerta izjavili da je ovo jedno od najboljih gostovanja nekog benda u posljednjih nekoliko godina u hrvatskoj metropoli. Što reći osim: The Pogues dođite nam opet!