Korak bliže dekriminalizaciji droga

Prije dva tjedna i Meksiko se upisao na sve brojniju listu zemalja u svijetu koje su dekriminalizirale manje količine opojne droge za osobnu uporabu, pridružujući se tako trendu koji posljednjih godina »zahvaća« sve više zemalja Europe i Latinske Amerike. Trendu koji bi, po svemu sudeći, mogla uskoro slijediti i Hrvatska.

Dekriminalizacija, odnosno laički rečeno odvajanje pojma posjedovanja opojne droge za osobnu uporabu i za preprodaju, u Hrvatskoj već više godina kao moguća opcija visi u zrakopraznom prostoru, s obzirom na to da se još niti jedno nadležno tijelo nikad nije usudilo zaista i predložiti tako što poslovično konzervativnoj hrvatskoj naciji. Čak i danas kad je droge dekriminalizirala većina zemalja članica EU, a stručnjaci se uvelike pozivaju na model Portugala kojem je razrađena zakonska regulativa na taj način donijela pad broja ovisnika, u Hrvatskoj pojam dekriminalizacije i dalje spada među zloglasne bauke modernog društva, koji dežurni dušebrižnici u napadima medijske inspiracije najčešće pogrešno tumače kao legalizaciju.

Čini se, međutim, da bi se pri izradi novog Kaznenog zakona koja je upravo u tijeku »na tapetu« ipak mogao naći i famozni članak 173., odnosno njegov prvi stavak koji obuhvaća posjedovanje, s obzirom na to da njegovu moguću izmjenu u smislu dekriminalizacije, odnosno prekršajnog, a ne kaznenog tretiranja manje količine droge za osobnu uporabu, konačno javno zagovara i novo ravnateljstvo policije, no i najvažnije stručno državno tijelo zaduženo za sprječavanje zlouporabe droge – resorni Vladin ured.

Njegov predstojnik mr. krim. Dubravko Klarić koji se od samog početka na svojoj novoj poziciji zalagao za dekriminalizaciju, ne krije da će njegov Ured biti uključen u promjene zakona koje bi na neki način zakonski razdvojile posjedovanje od preprodaje. Kao bivši policijski načelnik odjela koji se bavio domenom zlouporabe droga, Klarić najveći argument za dekriminalizaciju vidi u rasterećivanju policije koja bi se na ovaj način mogla bolje koncentrirati na hvatanje dilera, umjesto da se bavi »sitnim ribama« odnosno ovisnicima. Drugo veliko »za« predstavlja aktualni problem hrvatskog zatvorskog sustava. Samo u prvih šest mjeseci ove godine, ističe Klarić, na izdržavanje kazne 1.232 zatvorenika ovisnika osuđenih na kaznu zatvora dulju od šest mjeseci, koji čine čak 35 posto ukupne zatvorske populacije potrošeno je 138 milijuna kuna, pri čemu je mnogima od njih, smatra Klarić, mjesto u nekoj od institucija za liječenje ovisnosti, a ne iza rešetaka.

– Naravno, moramo biti osjetljivi prema pitanju dekriminalizacije u smislu da ne dopustimo tolerantne stavove prema zlouporabi droga u bilo kom smislu. Treba biti posebno pažljiv kod izmjena zakona, zaključit će predstojnik Vladina ured za suzbijanje zlouporabe droga.

Sudac Vrhovnog suda i član radne grupe za izradu Nacrta prijedloga novog Kaznenog zakona Dražen Tripalo nije htio ulaziti u raspravu hoće li radna grupa ili neće dekriminalizirati opojne droge u svom prijedlogu, no potvrdio nam je da će se u izmjenama dotaknuti članka 173.

– Ne znam za sad što će radna grupa predložiti po tom pitanju i hoće li ministarstvo, Vlada, a nakon toga i Sabor ocijeniti da ima razloga za dekriminalizaciju, no sasvim je sigurno da će radna grupa jako pomno razmotriti postojeći zakonsku regulativu vezanu za zlouporabu droga i uz sudsku praksu i da će predložiti rješenje koje će biti bolje od postojećeg. Neke izmjene u vezi s člankom 173. Kaznenog zakona mislim da su nužne jer i sudska praska pokazuje da odluke koje se donose nisu uvijek pravedne, kazao nam je Tripalo.

Široj je javnosti slabije poznato da je posjedovanje droge za osobnu uporabu u Hrvatskoj već bilo dekriminalizirano odnosno da se sankcioniralo kao prekršajno djelo i to do 1996. godine kad je izmjenom Kaznenog zakona i posjedovanje prešlo u kaznenu domenu. Ista je regulativa potom preuzeta u Kazneni zakon koji je na snazi od 1998. godine, a Hrvatska od tada ima i pomalo neobičnu situaciju – dvostruko zakonsku regulativu vezanu za ovo pitanje.

– Samo posjedovanje opojne droge za osobnu uporabu tretira se u Zakonu o suzbijanju opojnih droga kao prekršaj, a istovremeno je predviđeno Kaznenim zakonom kao kazneno djelo. Dakle imamo mogućnost da se za takvo ponašanje podnese i prekršajna i kaznena prijava, a koja će se podnijeti u pravilu procjenjuje policija. Po kojim kriterijima oni to rade, mogu samo naslućivati, ali vjerojatno se radi o okolnostima je li osoba već prije bila kažnjavana, koja je bila količina droge, koja vrsta droge, radi li se o ovisniku i slično. Smatram, međutim, da ovakva dvostruka kaznena regulativa nije dobra i da je treba na neki način uskladit, objasnio je Tripalo.

Hipotetski gledano, jedan od najjednostavnijih načina na koji bi se riješilo ovo, a ujedno i pitanje dekriminalizacije, objasnio je dalje Tripalo, izostavljanje je stavka 1. članka 173. koji se tiče posjedovanja u novom prijedlogu Kaznenog zakona. Drugi pojavni oblici poput preprodaje, proizvodnje, stavljanje u promet i slično i dalje bi, naravno, ostali kaznena djela, dok bi posjedovanje za osobnu uporabu na taj način bilo sankcionirano u domeni Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, dakle kako prekršajno djelo.

Većina zemalja u svijetu koja je dekriminalizirala opojne droge to je pitanje riješila na ovaj način, s time da je u pojedinim zemljama zakonom propisano i koje količine se smatraju posjedovanjem. Takav model, međutim, smatra Tripalo, dosta komplicira cijelu priču.

– Tu se onda pojavljuju dva problema, prvi je što je popis ilegalnih opojnih droga vrlo velik i gotovo se svake godine širi, prema tome bi se moglo dogoditi da se Zakonom ne obuhvati neka opasna droga. Druga zamjerka bi bila da je teško odrediti i količine raznovrsnih opojnih droga, jer gram, primjerice, ne znači isto u slučaju marihuane i kokaina. Zato bi samo taj članak kojim bi se propisivale količine imao bar deset do petnaest stranica, upozorava sudac.

Klarić s druge strane ističe da bi se u slučaju razdvajanja posjedovanja i prodaje, odnosno ovisnika i dilera, trebalo pokušati primjenjivati i načela probacije, odnosno mogućnosti da sudac kaznu izmijeni u obavezne mjere liječenja ukoliko se radi o ovisnicima. Na taj način, ovisnik bi završio u sustavu liječenja i bio pod određenim nadzorom, što je opet korak bliže tome da ga se makne s ulice.

Sve navedene mogućnosti već se odavno na ovaj ili onaj način primjenjuju u velikom broju zemalja, poput SAD-a, Njemačke, Portugala, Italije, Španjolske, Nizozemske, Luksemburga, a najnoviji su »primjeri« Argentina i Meksiko. I dok je u svim navedenim zemljama dekriminalizacija bila više tehničko pitanje – na koji će se način izvesti, u Hrvatskoj će se, nesumnjivo, o njoj najviše riječi trošiti na svim drugim, nego na stručnim razinama.

– Mislim da je to uvijek političko pitanje i na kraju će tko god predlagao, odnosno odlučivao o tome, prvenstveno imati na umu političke razloge i odjeke u javnosti, zaključio je i Tripalo.