Tko je kriv za potpuno nepotrebnu smrt šestero ljudi? Je li to radnik koji je tog dana špricao tračnice? Je li to radnik koji je spremnike napunio nesretnim sredstvom? Je li to njihov šef koji im je tog dana odredio smjenu i posao?
Ne, oni nisu krivi. Tehnički oni jesu, u svojem neznanju, sudjelovali u nizu radnji koje su dovele do ove strašne nesreće, ali nitko od njih nije imao namjeru počiniti zločin, niti je znao svojstva herbicida. Da su znali, vjerojatno bi odbili zadaću. Netko bi vjerojatno alarmirao nadređene i možda zbog toga bio kažnjen (jer što će sad sa svim tim kupljenim herbicidom?), ali bi barem tih šest ljudi i danas bilo živo.
Je li kriv onaj tko je kupio baš taj herbicid? Je li kriv stručnjak koji ga nije istestirao? Postoji li u HŽ-u uopće procedura testiranja i stručnjaci koji o tome brinu? Je li naručitelj herbicida kriv? Onaj mali činovnik koji premeće papire amo-tamo?
On nije. Ako postoji stručnjak čija je zadaća testirati herbicid, on jest.
Ali ni on nije glavni krivac. Glavni krivci smo, zapravo, svi mi.
Nabavljač hrane za stoku i - herbicida za pruge
Ove jadne ljude ubila je korupcija. U trenutku pisanja ovog teksta dostupne su informacije kako je HŽ kupio novu vrstu herbicida (dakle, mijenjali su uobičajeni, provjereni) od novog dobavljača, tvrtke koja se bavi – hranom za stoku i kućne ljubimce!!
Naravno, sve do kraja istrage ne možemo tvrditi ništa niti konkretno kriviti ikoga, ali ova priča dovoljno je bizarna da u nju – povjerujem.
Da, da – povjerujem. A vjerujem i u iskrenost pisma osumnjičenog Ivana Medaka, u srcedrapateljskom i anusnorazvlačećem pismu Predsjedniku Sabora Luki Bebiću. Sve mi je to (o, užasa!) u ovoj zemlji postalo potpuno normalno. U slijedu bizarnosti, zamišljam ovakav niz: visoki političar koristi veze za zapošljavanje svog udvorice, koji zatim koristi položaj za mutan posao sa svojim pajdašem, koji pak nema veze sa strukom ali je pajdaš, nabavlja se roba po posebnoj cijeni, dio novca nestaje u čudnim transakcijama, HŽ dobiva robu, ljudi dobivaju novac, radnici dobivaju zadatak, a rodbina dobiva crne telegrame.
Korupcija ubija
I ako ste mislili da je normalno podmićivati svakoga za svašta, ako ste mislili da je uobičajeno da svatko tali novac na svakom poslu s državom, je li vam ikad palo na pamet da postoji i crna strana te priče?
Nažalost, mnogima nije. Potplaćivanje liječnika da bi se preko reda došlo do spasonosne terapije ili hitne operacije borba je za goli život – gdje oni koji potplate istisnu one koji ne potplate (ili to ne mogu), i time ih možda osude na smrt. Liječnik koji iz financijskog a ne stručnog interesa propagira lijekove određenog farmaceuta, iako zna za loš rejting proizvoda, možda također nekoga odvede u smrt.
Kamo vodi korupcija?
Toliko smo slijepi da nam se mora dogoditi apsurdna tragedija kako bismo shvatili kamo vodi korupcija. Teško je zamisliti bizarniji slijed okolnosti od ovog koji se dogodio, a koji tako brzo i tako očito upućuje na to da je negdje gore netko dobro zajebao, u spletu nesposobnosti i čistog kriminala, bez razmišljanja o posljedicama (zar danas itko o tome razmišlja?), ali spreman da u svoj džep stavi nešto krvava novca, gluh na upozorenja i neosjetljiv na mogućnost da netko zbog toga strada.
Herbicidi, hej! Naš stav prema herbicidima često je vrlo relaksiran – uzmi, nabacaj, nema veze ako ćemo zagaditi zemlju i vodu, ma kao da će to itko mjeriti, ma bacaj samo... može i po tračnicama. Kao da se nešto može dogoditi.
"Ništa se neće dogoditi"
Relaksiran stav je ubojica. “Ništa se neće dogoditi” - proročanska je mantra svakog mutnog posla, aktera nezainteresiranih za posljedice svoje rabote. Nitko neće otkriti kako smo munuli novce, nitko neće provjeravati kakva je roba, za pola godine o tome više nitko ništa neće znati. Ništa se neće dogoditi. Država je ionako bogata, neće osjetiti ako mi tu nešto malo.
Korupcija ubija. Društvo smo koje tolerira korupciju. Svi smo na neki način krivi za ovu tragediju.
Ubojicama nije mjesto u Saboru
Nažalost, morale su se dogoditi ovako apsurdne i nepotrebne smrti da bismo svi mi kao društvo možda progledali. Možda.
Policijska će istraga pokazati prave uzroke i nadajmo se imenom i prezimenom uzročnike ove tragedije; ne one koji su prugu pošpricali, već one koji su posao “dogovorili”. Ako se pokaže kako je korupcija bila uzrokom ove tragedije, ne mogu tražiti manje od najtežih kazni za sve koji su u njoj sudjelovali. Uključujući i saborske zastupnike, ako takvih ima. Ubojicama nije mjesto u Saboru, već u zatvoru.
P.S. Kalmeta je ponudio ostavku. To je moralan čin i služi mu na čast. Naravno, ako nije riječ o unaprijed dogovorenoj igri u kojoj on nudi ostavku, Kosor ju odbija, a javnost klima glavom s odobravanjem – još jedan “panem et circences” u Hrvata.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
