Kraj zlatne ere hrvatskog građevinskog lobija

Zlatne godine hrvatskog građevinskog lobija trebale bi završiti do kraja ovog tjedna, jer hrvatska Vlada u ovom trenutku jednostavno mora odustati od ionako nepotrebne gradnje novih autocesta.

U HAC i Ministarstvo prometa službeno je stigla obavijest da bi se do kraja ovog tjedna predsjednica Vlade, Jadranka Kosor morala sastati s čelnim ljudima HC-a i HAC-a, kao i da bi tada trebale biti usvojene ključne odluke o novom programu cestogradnje u iduće četiri godine ili o raskidu spornih ugovora o gradnji.

Bez već potpisanih ugovora o gradnji autocesta, čija se vrijednost mjeri u milijardama kuna, morao bi ostati Žderićev Konstruktor iz Splita, Skladgradnja braće Žužul, Osijek Koteks koji je nedavno preuzeo imovinu Kamen Ingrada u stečajnom postupku nad bivšom tvrtkom Vlade Zeca, te tvrtke Hidrolektra Niskogradnja i Viadukt. Zajedno sa IGH, na čijem je čelu Jure Radić, navedene tvrtke dobile su posljednjih godina gotovo sve važnije natječaje u cestogradnji u Hrvatskoj. Tako i one za gradnju autoceste Dubrovnik – Doli vrijedne 3,67 milijarde kuna, za most Drava vrijedan oko 1,2 milijardi kuna, te za dijelove autoceste Zagreb – Sisak i podravske magistrale. Za te poslove vrijedne oko milijardu eura Hrvatska nema osiguran novac, već se za njih mora dodatno zaduživati. Stoga bi u svakoj normalnoj državi bilo skandalozno što su se uopće sklapali tako vrijedni ugovori, a da financiranje nije ni riješeno, odnosno bez službenog programa gradnje odobrenog od strane države i Vlade, koja je u pravilu jamac HAC-u za sve kredite.

Kako neslužbeno doznajemo, u HAC-u traže mogućnost dodatnog zaduživanja. Priliku za nastavak bjesomučne gradnje autocesta vide u navodnoj želji vodećih europskih banaka, EBRD-a i EIB-a, da kreditiraju gradnju dionice Dubrovnik – Doli, mosta Drava i koridora 5C te autoceste Zagreb – Sisak. Uvjet je poništenje ugovora i provedba novih natječaja po pravilima ovih dviju banaka.

Međutim, u uvjetima teške krize, rezanja plaća i mirovina, takva odluka o dodatnom zaduživanju bila bi skandalozna, pogotovo nakon odustajanja od nepotrebnog mosta Pelješac nakon čega je potpuno nepotrebna postala i dionica Dubrovnik – Doli. Skandali tu tek počinju, iako bi se sve to prije moglo nazvati tragikomedijom. Kako drukčije ocijeniti činjenicu da je bivši premijer Ivo Sanader prije dva i pol mjeseca slavodobitno svjedočio potpisu ugovora za dionicu Dubrovnik – Doli dugu oko 30 kilometara. Sanader je tada slavio, ali je danas teško dokučiti čemu to slavlje. Naime, dva i pol mjeseca kasnije niti jedna građevinska tvrtka nije uvedena u posao gradnje. Nitko ništa nije napravio, tamo nema ni radnika ni strojeva. K tome, danas u HAC-u upravo to smatraju svojim najjačim argumentom za eventualni raskid tog ugovora, jer isti stupa na snagu tek kad se izvođači radova uvedu u posao. Dakle, što je Sanader slavio? Pametnog odgovora nema, ali ima puno nelogičnosti. Naime, investicija u Pelješki most i spojne ceste duge ukupno 33 kilometra barem je četiri puta veća od cijene temeljite rekonstrukcije 112 kilometara duge dionice jadranske magistrale između Ploča i Dubrovnika, gdje je razina prometa tako mala da je dugoročno svaka autocesta ekonomski neisplativa. Ako se osim mosta i spojne ceste pridodaju i troškovi gradnje autoceste Dubrovnik – Doli ispada da bi rekonstrukcija magistrale bila barem deset puta jeftinija. A ti novci bili bi dovoljni da se ispeglaju najveći zavoji, dodaju treće trake na najvećim usponima i jednostavno omogući dobar komfor putovanja od Ploča do Dubrovnika. No, ruku na srce, mora se priznati da bi u tom slučaju zemlja kupovana od Vicenza Blagaića u čijoj tvrtki udio ima i Jure Radić, sigurno imala bitno manju vrijednost.

Zbog svega navedenog nikoga ne bi trebalo čuditi što u HC-u i HAC-u ovih dana vlada zakon šutnje. Ili se svi prave ludi ili nitko doista ništa ne zna. Jednako je i u Ministarstvu prometa Božidara Kalmete koji izbjegava odgovoriti na sasvim jednostavno pitanje. Koje će autoceste Hrvatska graditi u iduće četiri godine i što će biti sa potpisanim ugovorima o gradnji autocesta ukupno vrijednima oko milijardu eura.

Apsurd Pelješkog mosta

Ako se tek neznatno pokuša sagledati budućnost cestogradnje kakvu je zamišljao Sanader i HDZ dolazi se do nevjerojatno apsurdnih zaključaka. Gradnja Pelješkog mosta odgođena je najmanje do 2015. godine, što znači da ona najranije može završiti 2019. godine. Čak se i u BiH usuđuju nadati da bi ova država tada mogla postati članicom EU-a. Time granice u Neumu više ne bi bilo i došlo bi do prirodne političke integracije Dubrovnika i ostatka hrvatskog teritorija na jugu, zbog koje je navodno Pelješki most postao hrvatskim nacionalnim interesom. Znači, u trenutku kad bi se Pelješki most izgradio najvažniji razlog njegove gradnje više ne bi postojao.