Kako načiniti satiru od izjave koja je sama po sebi toliko satirična, toliko ponižavajuća i toliko u oblacima? Degradirati ovu izjavu nekakvim humorom bilo bi zapravo šteta – toliko je nadrealna, ikakvo dodavanje narušilo bi tu delikatnu čipku satkanu od nerazumjevanja situacije, potcjenjivanja inteligencije vlastitih građana, nedostatka obraza, nepriznavanja odgovornosti.
Kriv je, kaže Jadranka (koja ne voli da ju se zove Jaca, no bez brige – taj benevolentni nadimak bi, sa ovakvim načinom vladanja, ionako vrlo brzo izašao iz mode), nepoznat netko koji je zaboravio izbaciti taj datum iz prezentacije, tko zna otkud nepoznatome nekom taj datum... To nas navodi na nekoliko pretpostavki...
Kao prvo, to znači kako je Vlada tim datumom baratala u svojim proračunima. On nije tamo nastao iznebuha, jer se nekom nižem službeniku svidjelo staviti nekakav proizvoljan datum kako bi “razbio dinamiku teksta”, primjerice. Pokazuje to kako netko ipak jest razmišljao o tome da država podmiri svoje dugove do nekog relativno skorog datuma; ako je tome tako, to je vjerojatno datum koji je definiran prije dosta vremena, dok se još razmišljalo (uobičajeno državnički optimistično, kak' se šika svakoj vlasti na ovim prostorima) o naglom gospodarskom oporavku utemeljenom na državničkom optimizmu.
Kao drugo, indikativna je činjenica da se datumom baratalo sve do zadnjeg dana svibnja. Iako su, dakako, odgovorni morali već i puno prije znati kako je datum neodrživ, nitko nije htio na vrijeme najaviti promjene. Možda su se nadali kako će sve proći nezapaženo, možda nisu htjeli “uznemiravati” javnost prije vremena. Pa su odgodili neugodnu istinu sve do zadnjeg trenutka. To je jako lukavo – odgađanje teških odluka do zadnjeg trenutka svakako će nam svima dati vremena da novost prihvatimo i njoj se prilagodimo. Uostalom, nije li slatko bilo sve do 31.5. iščekivati one novčeke što ih država duguje, u nadi kako će se radnicima moći isplatiti plaće, a možda i deblokirati račun tvrtke?
Kao treće, taj datum nije se mogao pojaviti iznebuha, svojom voljom i proći nezapažen i neispravljen sve ovo vrijeme (vjerujete li u to, čudim se kako uopće znate raspoznavati slova); isto tako, nije mogao niti nestati sam od sebe, već je netko trebao pregledati prezentaciju prije objavljivanja (dakako, povjerujemo li u priču o slučajnom datumu). Pa ako je tako, očito je onda da nitko ne pregledava niti najobičnije prezentacije. Ljudi moji, tko zna što se onda događa sa zakonima, uredbama i drugim pravno daleko opasnijim dokumentima?!?! Pregledava li ih itko sposoban?
(zaokruži točan odgovor:
a) ne;
b) nitko sposoban.)
Pretpostavimo (samo kao misaoni eksperiment) kako je datum zaista unešen čistom zabunom i pomanjkanjem onog neobičnog izraza “quality control” kojeg ne možemo prevesti na hrvatski jezik jer mu kolektivno ne možemo pojmiti smisao. Ovo ne bi bilo prvi put da država pred javnost izlazi sa prezentacijom koju je neki nižerangirani potrčko za nekoga napravio, a da taj višerangirani nije provjerio što je dobio – sjetimo se samo sramote na jednoj međunarodnoj konferenciji održanoj u državi kojoj je kontrola sadržaja prezentacije visokotehnološki misterij.
Najzad, čudim se samome sebi – čudim se činjenici da sjedim i mrtav ozbiljan pišem o nečemu što bi zapravo trebalo biti neka od mojih satiričnih pričica kakve povremeno volim napisati. Grozno, ali stvarnost je maštovitija od moje mašte. I zaista, svako toliko učini mi se kako ne čitam, već živim Alan Ford.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
