Kućnu kemiju možemo svrstati u istu kategoriju kao i kućnu elektroniku, primjerice. Dapače, imaju mnogih sličnosti: kao i kućni elektroničar, kućni kemičar ima na raspolaganju veliki broj “kockica” koje može kombinirati na različite načine i dobivati različite rezultate. Kao i elektroničar, i kemičar može (kažu, nije pravi tko nije) zasmrditi sobu ili cijelu kuću svojim hobijem. Najzad, kreativnost u toj priči također igra veliku ulogu. Iako je, što jest jest – hobistička kemija znatno opasnija od hobističke elektronike (sve dok se ne igrate Teslinim transformatorima i ozbiljnijom strujom).
Ma sto posto je droga u pitanju...
Zašto bi se itko bavio kemijom? Zato što je zabavna – kemija je sukus mnogih prirodnih procesa i odvija se u nama i oko nas, neprekidno. Kemija je interesantna jer kroz nju možemo spoznati neke osnovne stvari o svijetu oko nas. Kemija nas može zabaviti na neobične i smiješne načine, izazvati divljenje ukućana i susjeda ili kakvu gnjevnu psovku. Kemija, najzad, jest egzaktna. Ima formule. Formule se mogu naučiti i kroz njih moguće je kreirati nove ideje (no, ne nadajte se kako ćete u kućnom sudoperu sintetizirati novi kemijski element). Kemija je elegantna i osnovne zakonitosti nauče se brzo i lako.
No, naravno – kemija kao hobi, to zaista zvuči ludo. Za razliku od fotografije ili astronomije, hobistička kemija je poprilično neshvaćena: zašto bi se itko time bavio, što on s tim želi napraviti, je li riječ o ilegalnoj tvornici droge, želi li spaliti kuću, ma sigurno je riječ o nekakvoj drogi, je li taj lik normalan, ma sto posto je droga u pitanju, kako mu dosadna kemija može biti zanimljiva, kažem vam da je lik sigurno junkie ili možda živi od proizvodnje droge...
Droga, otrovi, terorizam i druge pošasti – prvo je što običnom čovjeku padne na pamet kad mu netko kaže kako se iz hobija bavi kemijom. Tako nastaje najveća zapreka hobističkoj kemiji, no krenimo redom.
Kiseline će vas izgristi, plinovi će vas otrovati
Ako ste se zainteresirali za bavljenje kemijom iz hobija, poslušajte prvo par riječi upozorenja: kemija ne da može biti, ona jest opasna. Izuzmemo li proces rastapanja šećera (C6H12O6 i rodbina) u šalici kave, ili pak stari narodni običaj proizvodnje C2H5OH iz fermentiranih šljiva, kemijanje je općenito govoreći potencijalno vrlo opasan posao. Kiseline će vas izgristi, lužine isto tako, plinovi će vas otrovati, soli isto tako, sipate li vodu u kiselinu nećete dobro proći (pokušajte obrnuto), uglavnom postoji stotinu i jedan dobar razlog da pri prakticiranju tog hobija budete na oprezu i, ništa manje važno, propisno zaštićeni.
Sjećam se nekih poprilično jednostavnih pokusa iz osnovne škole koje smo mi klinci radili. Ništa posebno, slabašne kiseline, slabašne reakcije. Sve smo to radili bez zaštitnih kuta, bez rukavica i bez naočala. Što je sve lijepo i krasno dok epruveta ne eksplodira. Ili živin barometar padne na pod i razbije se, a oduševljena dječica krenu ručicama u potjeru za nestašnim srebrnim kapima.
Prvo i osnovno pravilo, dakle: zaštitna oprema. Obična kuta bit će Ok. I nezaobilazne naočale za zaštitu očiju. Imate samo dva oka. Oba su jaaaako osjetljiva, ako ih oštetite znajte da vam neće izrasti treće.
A ni prsti vam neće ponovo izrasti. Rukavice, dakle, obavezne.
Potražite braću po hobiju - na Internetu
Prostorija u kojoj eksperimentirate mora zadovoljiti barem dva osnovna uvjeta: mora biti prozračna, kako se moguća isparenja ne bi pobrinula da vas omame, otruju ili vam tjelesnu temperaturu izjednače sa sobnom; zatim, ta prostorija ne smije biti kuhinja niti blagovaonica, osim ako se bavite kuhinjskom kemijom, pa od različitih namirnica pokušavate napraviti kakvu novu poslasticu. Kosher zapovjed: kemija i hrana ne smiju biti u istoj prostoriji.
Sigurnosna pravila za hobistički kemijski laboratorij identična su onima za profesionalni kemijski laboratorij.
Jednako važno – mala djeca i kemijski laboratorij nikako ne idu zajedno.
Ako ste apsolvirali sigurnosne zahtjeve i želite se početi baviti tim hobijem, upitat ćete se kako doći do znanja? To zapravo nije teško. Za početak, knjige iz kemije za srednju školu izvrstan su uvod i podsjetnik na prašnjava stara znanja u vašoj glavi. Isplati se ponoviti osnove kemije, jer bez tog znanja izrada kemijskih trikova djeluje poput jela bez soli – vidite efekt, ali ga ne možete razumjeti niti objasniti.
Nakon obnavljanja osnovnog znanja, potražite si braću po hobiju – druge kemičare amatere. Možete ih naći po forumima i blogovima, generalno govoreći – na Internetu. Kemičari su vesela i druželjubiva svojta, rado će vam izaći u susret, što iskustvom što savjetima, što kemikalijama i opremom. Nakon toga, trkom na Amazon po odgovarajuće “stručne” knjige o čudesnim trikovima kojima ćete zadiviti/zastrašiti ukućane.
Pazite da ne zaglavite u policiji na ispitivanju
Treći i najteži korak opremanje je vlastitog kemijskog laboratorija. Dok u nekim zemljama postoje trgovine u kojima najnormalnije možete naručiti popriličnu količinu laboratorijske opreme i kemikalija, u Hrvatkoj to nije slučaj. U Hrvatskoj je opremanje laboratorija doista težak posao. Ponajprije, laboratorijska oprema je izuzetno skupa – i po nekoliko puta skuplja nego u drugim zemljama. Razlog tome vjerojatno je mala količina laboratorijske opreme koja se kod nas kupuje, i to diktira visoke marže trgovaca, pa sve osim najosnovnijih stvari vrlo brzo postaje poprilično skupo. Krenete li te cijene uspoređivati sa cijenama stranih trgovaca, brzo padnete u depresiju. Odlučite li se, pak, na kupnju i uvoz laboratorijske opreme, želim vam puno sreće (i još više živaca) u kontaktu sa službenicama pošte carinjenja.
Sa kemikalijama je još gora stvar, o čemu mogu svjedočiti iz osobnog iskustva. Trgovci, naime, jednostavno ne razumiju kako postoje fizičke osobe zainteresirane za kupnju neke kemikalije (ili laboratorijske opreme). Njihovi kupci su laboratoriji, ustanove, instituti. Na upit fizičke osobe tvrtke doslovce ne znaju kako reagirati. Jedan od razloga tome je i zakonska regulativa koja fizičkim osobama ne dozvoljava nabavku određenih tvari – radioaktivnih, otrovnih, opasnih za okoliš... Drugi dobar razlog je što fizička osoba obično pita za smješno male količine kemikalije – grame ili dekagrame, na što se svaki pošteni veletrgovac samo nasmije. Dakle, ako ne kupujete na kilograme, kao kupac niste zanimljivi. A uvoz kemikalija iz inozemstva... pazite da ne zaglavite u policiji na ispitivanju.
Time smo došli do ultimativnog problema kemičara amatera – sumnjivi su. Svi znamo kako se određene droge mogu proizvesti relativno jednostavnim načinom u kućnom laboratoriju, pa je u ovom paranoidnom društvu prirodno pomisliti kako svatko tko se amaterski bavi kemijom zapravo proizvodi i preprodaje amfetamine, ili barem krivotvori Cedevitu.
I trgovcima ste sumnjivi
U tom svjetlu valja shvatiti i trgovce. Ako već nekog trebam reklamirati, reklamirat ću tvrtku Kefo iz Siska kod koje sam jedine, nakon popriličnog broja upita i ništa manje količine ignoriranja, uspio nabaviti Na-fluorescein (relativno bezopasna kemikalija, koriti se u medicini i speleologiji), ali tek nakon što su detaljno proučili zakone kako mi ne bi prodali nešto što ne smiju. I, dakako, ne u količini koju sam trebao (desetak grama), stoga oglas: mijenjam Na-fluorescein za druge opasne kemikalije (jer sad posjedujem zalihu za obojati barem dvije ponornice)!
Bavljenje kemijom, dakle, nije jeftin sport, a nije niti bezazlen. Nabavka laboratorijske opreme je komplicirana, nabavka kemikalija još i više. Veliko je pitanje pokriva li osiguranje stana štetu nastalu kemijskim požarom. Susjedi vas neće voljeti (ali to ionako ide uz image ludog znanstvenika). Bračni drug će biti protiv. Rodbina će od vas zazirati. Pas će vas, nakon prvog smrdljivog eksperimenta, napustiti. Isparenjima ćete ugušiti papigu ljubimicu. Djeca će odseliti čim postanu punoljetna (što i nije nužno loša stvar). Povremeno će doći hitna da vas vrati u život i sanira opekotine i rane.
Osim tih par sitnica, sve ostalo je – zabava!
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
