Kvačice poskupljuju SMS-ove

Pisanje sms poruka na »pravom« hrvatskom jeziku u Hrvatskoj je – skup sport. Tek su rijetki građani, i to zaposleni u telekomunikacijskim tvrtkama te u trgovinama mobitelima, naime, upoznati sa činjenicom da se slanje sms poruka u kojima se rabe dijakritički znakovi (ć,č,đ,š,ž) – višestruko naplaćuje. Onima koji svakodnevno »smsiraju«, i to više, ili čak više desetaka puta na dan, nepoznat je podatak da se poruci u kojoj ima dijakritika, naime, tijekom slanja znatno povećava obujam, i iako ona na odredište stiže kao jedna poruka, naplaćuje ih se više, ovisno o tome koliko je dijakritika korišteno. Korisnike mobitela o tome, međutim, ne obavještavaju niti proizvođači mobitela u svojim uputama, niti telekomunkacijski operatori kojima se ova tehnička »kvaka«, dakako, itekako isplati.

Ne prepoznaju »naša« slova

Kako to stručnijim jezikom pojašnjavaju upućeni, sms serveri u Hrvatskoj ne mogu prepoznati »naša« slova, zbog čega ih mobitel tijekom slanja pretvara u, znatno dužu, kombinaciju znakova, i oni kao takvi dolaze na server. Primjerice, jedno obično »č« se pretvori u nekoliko čudnovatih znakova, a kad poruka krene od servera prema primatelju, ona biva dekodirana, a slova opet »naša«. Iako je primatelj dobio samo jednu poruku, koliko ih je pošiljatelj i odaslao, naplaćeno mu ih je više, ovisno o broju korištenih dijakritika.

Prema našem malom »eksperimentu«, poruka u kojoj je bilo 225 znakova, bez ijedne dijakritike, tretira se u naplati kao dvije poruke jer je premašila 160 znakova, broj znakova do kojih se poruka naplaćuje kao jedna. Međutim, u pokusu u kojem je među tih 225 znakova bilo njih pet dijakritičkih, poruka je naplaćena kao – četiri poruke, dakle dvostruko više od poruke u kojima su umjesto »č, š, ž«, korišteni »c, z, s«.

Tehnološka ograničenja

Kako upozoravaju iz Društva za zaštitu potrošača, s telekomunikacijskim operatorima već su vođene rasprave na ovu temu, no i oni se, baš kao i proizvođači mobitela, opravdavaju tehnološkim ograničenjima. Naime, operatori drukčije ne mogu prenijeti poruku negoli na ovaj način koji im je, usput, i vrlo isplativ, dok tehnoloških mogućnosti koje bi to promijenile nemaju niti proizvođači mobitela. Problem je u tome, međutim, što ni jedni niti drugi na to ne upozoravaju svoje korisnike, odnosno kupce, koji bi, da to znaju, mogli onda sami odlučiti hoće li poruku pisati na »pravom« hrvatskom ili ne. U ugovorima s operaterom te odredbe nema, baš kao ni u uputama za korištenje mobitela, a informacija se na internetskim stranicama nekih od njih može pronaći tek ukoliko se ciljano i traži. Prošle je godine u Hrvatskoj naplaćeno slanje 3,7 milijarda sms poruka, pitanje je samo koliko je poruka uistinu i – napisano.