Hrvatska, ICT, Politika

Ponedjeljak, 06.01.2014.

Tagovi: Lana

  • 08:03

Even parity

Lana može

Linux nema ovo, Linux nema ono, nemoguće je na Linuxu napraviti ni ovo ni ono.I onda se pojavila ona. Lana. Lana može. Lanu mogu koristiti i ljudi koji nemaju Windowse. Linuxaši, prezreni na svijetu, mogu pristupiti usluzi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i koristiti je kao i Windowsaši. Kao i Macintoshevci. Sve one priče kako nečega nema i kako se nešto ne može nisu bile rezultat objektivnih okolnosti već posve subjektivnih, da ne kažem sebičnih razloga.

Piše: Radoslav Dejanović


Sjećate li se naših prvih sramežljivih nacionalnih koraka u digitalizaciji poslovanja? Ja, kao da je bilo jučer! Ne zato što imam slonovsko pamćenje ili zato što me puca nostalgija za tim dobrim starim vremenima, već zato što se od tad od danas toliko malo toga promijenilo.

No, dobro – valja mi priznati kako je danas ipak malo lakše: ako zbog ničeg drugog, onda zbog činjenice da više nije potrebno strahovati nad minornim nadogradnjama Jave koje su iz nekog svog nepoznatog razloga uporno odbijale potvrditi krilaticu tog jezika "Write once, run anywhere", jer se itekako znalo događati da minorni update Jave doslovce pokrši nacionalne sustave elektroničkog bankarstva, izazove pandemiju angine pektoris u trudbenika Help Deska, a kolektivno čupanje kose u računovodstvu.

Ta vremena volio je valjda jedino onaj stari, proćelavi lik pred mirovinu s virmanima u jednoj ladici radnog stola, a kolekcijom žigova, pečata i štambilja u drugoj ladici. Onda bi on na brzinu ispunio virmane, žigosao ih gvožđem čemernijem (tako je barem zvučalo njegovo lupanje gumenim pečatom po vrimanu), te lagano odšetao putem koji je tako dobro znao, jer na asfaltu utisnuta je generacijska staza hodočašćenja na SDK, ZAP, FINU.

Nije Java bila jedina ljepota tih mladih dana informatizacije: sjetimo se koliko dugo je FINA inzistirala da se aplikacijama može pristupiti samo i isključivo koristeći MS Internet Explorer 6.
To je, naime, bio jedini službeno podržani preglednik.
Ponekad je neke stvari bilo moguće ostvariti zaobilazno, pa ekstenzijom za Firefox koja mijenja "osobnu" browsera podvaliti aplikaciji lažni identitet, nakon čega bi elektronički James Bond mogao pristupiti svojim podacima kroz browser koji je bio koliko-toliko moderan – ne trebam podsjećati kako su korisnici Linuxa i Macintosha uvijek bili zakinuti za mogućnost korištenja elektroničkih usluga, podsjetit ću samo kako su i korisnici Windowsa imali stav (ne nužno pozitivan) o nužnosti korištenja MSIE 6 u vrijeme kad su i sedmica i osmica bile vani, te povremene potrebe podizanja virtualnog XP računala samo za komunikaciju s mrzovoljnim pružateljem e-usluge čija je krilatica bila: "najbolje tehnologije su one koje iza sebe imaju barem desetljeće staža".

I nezaobilazni problem digitalnih potpisa, onih nesretnih certifikata na karticama koji su dolazili uz raznorazne čitače koji su više ili manje svi uredno obavljali svoj (jednostavan) posao, ali i gomiletine različitih softvera za različite bankarske i novčarske usluge. Nije to bilo tako strašno dok ste imali posla samo s jednom bankom, ali kad bi se na jednom računalu nakotilo telebanking softvera za razne banke... eeee, što je to bilo veselo vrijeme žongliranja s Javom i driverima i softverom i Internet Explorerom i nadogradnjama i veseljima da sve skupa ostane funkcionalno!

Drugoj strani bilo je lako: oni su rekli što je podržano, a na klijentu je bilo da nabavi podržani hardver i softver.

Banke su ipak institucije komercijalne naravi pa su mrvicu fleksibilnije – Linuxaši i Macintoshevci su, primjerice, u nekim bankama mogli nabaviti token umjesto pametne kartice. Tvrtke na državnim jaslama, koristeći ljepotu svog nepromjenjivog monopolističkog položaja, nisu imale potrebu prilagođavati se tržištu. Ne, za njih je bilo jasno: samo Windowsi, samo MSIE 6. I tako godinama.

Pritužbe Linuxaša obično bi bile otpisane dvama argumentima: kao prvo, Linuxaša je toliko malo da se ne isplati raditi poseban softver samo za njih; kao drugo, MSIE 6 je industrijski standard i dolazi uz sve Windowse, pa se podrazumijeva da ga svi imaju; tko nema, neka kupi Windowse.

Lako je tako poslovati. Ekipa se utrenirala u jednoj tehnologiji, složila sustav koji radi na točno određenom skupu tehnologija zamrznutih u vremenu, te se ponadala kako će to što su načinili trajati vječno – ili barem koliko i Clipper aplikacije (koje gdjegdje vidim i dan današnji, četvrt stoljeća od izlaska famoznog, hedonističkog i izvrsnog Clipper Summer '87. izdanja što je othranilo cijelu jednu generaciju informatičara fušera).

No, vremena se mijenjaju, tehnologije napreduju nesretno brzo, pa je i preduvjet MSIE 6 ubrzo postao smiješan svima, a samo ne njima. Valjalo je, naime, raditi na aplikacijama, osvježavati ih, prilagođavati novim vremenima. Išlo je to nekako, taljigalo se prema boljim vremenima. Linuxaši? Ne, ništa za njih, Linuxu nedostaje tehnologija koja bi omogućila povezivanje s našim sustavom, Linux nema ovo, Linux nema ono, nemoguće je na Linuxu napraviti ni ovo ni ono.

I onda se pojavila ona. Lana. Lana može. Lanu mogu koristiti i ljudi koji nemaju Windowse. Linuxaši, prezreni na svijetu, mogu pristupiti usluzi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i koristiti je kao i Windowsaši. Kao i Macintoshevci.
Dapače, mogu koristiti i one famozne pametne kartice koje na Linuxu, kako tvrde upućeni, jednostavno ne rade i ne zna se da li će ikad raditi.

Pa što je to, k vragu, shackirao Marko Rakar? Hoće li dobiti Nobelovu ili barem Linusovu nagradu za otkriće načina na koji je moguće koristiti digitalne certifikate pod Linuxom? Hoće li mu na vrata zakucati mobsteri informatičarske mafije državne uprave nakon drske izjave kako će on njima pokazati?

Po mojem skromnom sudu, nije se dogodilo ništa spektakularno – jednostavno je stvar u svoje ruke uzeo sposoban čovjek u dogovoru sa sposobnim naručiteljima.

Žao mi je ako sam vam uništio magiju, ali to je jednostavno tako: sve one priče kako nečega nema i kako se nešto ne može nisu bile rezultat objektivnih okolnosti već posve subjektivnih, da ne kažem sebičnih razloga.

Lana može – i ne samo to, Lana može i puno više: kako je riječ o open-source projektu, baš ništa ne stoji na putu drugim institucijama da ovaj sustav [besplatno] preuzmu i prilagode svojim potrebama, za puno manje novca nego što je potrebno za razvoj sustava od nule. Naravno, ne trebamo očekivati da će baš svugdje biti moguće ili isplativo preslikati ovo rješenje, ali na mnogim mjestima će svakako biti.

Tvrda polit-realnost ipak mi kaže kako će Lana ostati sa malo ili nimalo svoje braće ili sestara, dok će se razvoj novih sustava od nule na "industrijsko-standardnim" tehnologijama pravdati potrebom za pokretanjem hrvatskog gospodarstva ili kakvom nemuštom kvazitehnološkom isprikom.

Kako god bilo, Lana je tu – i gotovo je tehnološki savršena. Nedostaju joj tek upute za konfiguraciju Macintosh klijenata, ne daj Bože i kakve skripte za automatizirano instaliranje potrebne programske podrške pod sva tri OS-a.

Je li Lana naša budućnost? Teško je o tome suditi jer praksa pokazuje kako na informatizaciju manje utječu tehnološki trendovi (poput sad već svima očitog trenda izrade aplikacija koje koriste preglednike i kojima je svejedno koji OS ima korisnik), a više političke i politikantske procjene u suradnji s dobrom mjerom konzervativnog tehnomentaliteta.

Budućnost, ona se meni čini ovakva: godine 2020. neki će dosadni novinar pitati zašto se ne rade aplikacije za tablete i pametne telefone jer danas svi to koriste, a zauzvrat će dobiti odgovor: "Windows 10 i Ubuntu 16 LTS su industrijski standardi; profesionalni korisnici ionako koriste prava računala a ne tablete, osim toga nije moguće na tabletu imati potrebne e-certifikate i podršku za sigurnu komunikaciju s poslužiteljem."

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige 'Umišljena inteligencija', koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.

Izvor: Monitor.hr