Zapravo, nije bilo tako. Ispočetka su svi bili zavidni i odmahivali su ASCII artom napravljenom rukom , jer oni su imali veliku bazu korisnika, sve samih ozbiljnih znanstvenika i mudraca, kojima grafički prikaz potreban bio – nije.
No, mlad i lijep princ privuče sebi mnoštvo korisnika, seljaka i težaka raznijeh, raje neuke i bez titule ikakve, što samo dobru zabavu željehu. Oni u vremenu kratkom nadvladaše akademske vitezove i sistemaše strijelce, pa vojska seljaka jednom zauvijek za kralja postavi – grafički web browser.
No kako već sa kraljevima biva, uskoro se pojavi Netscape Navigator, mladac još mlađi i još ljepši, pretendent na kraljevski tron, neki kažu bračno, a neki vanbračno dijete kralja Mosaica. Tu se oni brzo dogovoriše – tko ima više korisnika, taj neka vlada. I zavlada Netscape, a Mosaic u kraljevsku mirovinu ode.
Nekako u to vrijeme, u susjednom Imperiju, Imperator Billgatus na situaciju gledati poče. I suprotivo uvriježenom mišljenju, ne bijaše on taj koji ljepote Interneta narodu dade – kad ga novinari upitahu i njegove odgovore na teleću kožu zapisivahu, imade Billgatus druge ideje: “Taj Internet je bezveze, to nema budućnosti, neprijatelj naš slab je i bezvezan, otvorene standarde on koristi i ružno te otužno to izgleda sve. Nu, pogledajte imperijalne planove moje, Microsoft Network budućnost je prava! Gdje Internet bakrene špage koristi, mi ćemo praćkama satelite u orbitu izbaciti. Svaka će kuća u Imperiju mojem na satelit spojena biti, danak za to će mi mjesečno plaćati. I sve će imati što i Internet ima, samo će biti ljepše i bolje, funkcionalnije i draže. Gdje na Internetu seljo jadan e-mail tekstualan piše, kod mene će moći u bojama i fontovima da ih tka; gdje informacije duša zalutala dugo po Internetu traži, kod mene će imati sve enciklopedijski posloženo; i sva će informacija biti njemu dana, koja bi njemu trebati mogla. Što ne mislim da bi mogla, nju ću u zapećak negdje pospremiti. MSN bit će, i dobro bit će. Još stariji i još ljepši od Interneta on bit će!”
No sužnji se komercijalni tome ne odazvahu, te Internet još popularnijim posta. Što besplatan, što otvoren, Internet pod kraljem Netscapeom cvjetati krene. I pornografija se on-line pojavi, na užasavanje akademsko i jačanje ljevice ruke naraštajima mlađim.
Vidjevši kako Internet komercijalnim servisom svojim pobijediti neće, imperator Billgatus taktiku vojnu, “embrace and extend” popularno nazvanu primjeni, proglasivši Internet mjestom gdje njegov će Imperij vladati, zaboravivši preko noći satelitske MSN tlapnje što iz marketinška odjela do jučer izdašno se rađahu i oglasni prostor zagađivahu.
I bitka velika nastade! Imperator osmisli moćno oružje novo, Internet Explorer nazvano, što krunu kralju Netscapeu preoteti imade. Moćna je to zvijer, ima sve što ima Netscape, samo malo lošije.
I tu se dva protivnika jedan na drugoga oboriše, i mnogi novi HTML tag u toj bitci nastade, i mnogi feature jedan browser imaše što ga drugi nemaše. I zli BLINK tag tako nastade, da mnogom korisniku od njega glavobolja i sljepoća nastane. I stranice se množihu, što u jednom browseru vidljive a u drugom nevidljive bijahu.
I zavlada tama nad zemljama digitalnim i plač i škrgut zglobova od naguravanja miša bolnih nastade.
U ratu tome pobjednika se ne naziraše, tek standardi vrtoglavo evoluiraše. U nekom se trenutku Imperator svome jadu dosjeti, pa Internet Explorer uz Windowse standardno isporučivati krene. Tako je svaki težak, seljak, skeptik, skolastik dobio uz Windowse i softver za gledati sise bombastik.
Kako kralj Netscape takove vojne sile ne imade, vremenom Internet Explorer prevlada i nadjača. Pučani govorahu: “Ta, što će mi Netscape kad uz Windowse imam MSIE?” i vojske se Netscapeove raspršiše, dezertiraše. Tako kralju kruna sa glave pade, a Imperator ju u svoju vitrinu relikvija pobijeđenih neprijatelja pospremi.
Ali avaj! Pobjedom Internet Explorera nesta i bitke, a kako prestahu bojne akcije, tako se i evolucija Weba gotovo zakoči. Ne imavši neprijatelja dostojna, Imperij u razvoj svog oružja ulagati prestade, pa vrijeme velike evolucije, vrijeme žabokrečinaste stagnacije zamjeni.
No, ne bijahu svi sa porazom pomireni. Iz pepela tržišno sprženog starog kralja, japanizirano morsko čudovište ustade, i u novi pohod krenu. Isprva ga Imperator i svita mu ismijavahu i popljuvavahu, šalu mnogu na njegov račun pričahu; ali, inkarnacija ta staroga kralja svoju vjernu svitu ipak imade, i Imperij ne bijaše sav miran i sa sudbinom pomiren.
Prolazilo je tako vrijeme, i nezadovoljstva se među pukom množiti stanu. Barbari mnogi sigurnosne propuste tražihu (i nalažahu), kletve se i uroci po računalima širihu. Imperator hackera mnogog barbarskog na kolac nabiti dade, a poslije i developera ponekog nesposobna što rupu zapkrpati ne znade. Zle sile i magija vladahu Internetom, i ljudi se od njih teško braniti mogoše.
Nekako u to doba japanska neman morska preteškom se osjeti, te iznjedri nasljednika svoga, pandu nekakvoga, hitre šape i nevina izgleda. Panda omiljen među barbarima bijaše, te se mnoge ekstenzije korisne za njega pisahu.
Dočim panda popularnost značajniju sticati stade, Imperator na protuudarac težak odluči se. Ali neprijatelj njegov slobodan softver bijaše, što nemaše tvrtke jedne iza sebe, da je Imperij kupi ili financijski smrvi – panda nepotkupljiv bijaše, a developeri njegovi kao vojska sitnije' glodara: zatri jednog, dva se stvore; zgrabi dva, čet'ri oko nogu ti skaču!
“Komunjare! Komunjare!” iz redova glasnogovornijeh Imperija tad se začu, no crven panda na to se ne osvrtaše. A ni puk nekako više za tu priču uha ne imaše, već sveudilj na novi browser jedan po jedan prelazihu.
Odluči Imperij tada drugu taktiku naći – pa i svom browseru ekstenzije dati. No pohlepan narod developerski sa platforme te isprva samo za novce ekstenzije prodavati nakani, a narod to ne popuši.
Godine tako minuše, a odgovora pravoga na novog protivnika Imperij ne nađe. Od zla zlo još i veće, pa Google u tu priču uđe. Imperator sa balkona svoga gleda kako se e-Imperij ruši, s jedne ga strane zao panda gricka, s druge ga strane Google u sjaj kromira. Ni po' časa, Imperiju već nema spasa.
Gleda narod i još mu jasno nije, da u Internetu uvijek demokracija se krije. Gleda narod i čudom se čudi, koj' će standard sad ganjati ljudi? Zar će Java nadvladati, jadna? Hoće'l vojska ActiveX developera postati gladna? Tri su kralja, zar to može biti? Tko će interese web mastera da štiti? Kako sada pod skutom se Imperija skrivat, zar će developer web standarde ipak morat poštivat? Od demokracije te zaboli te glava, koja platforma sad je ona prava? Zar pitanje OS-a više važno nije? Zar se u slobodnom softveru komunjara ne krije? Kako svejedno ikom može biti, koji browser njegov ekran kiti? Zar Stallman da zajebe Billa? Zar Jobs da ima više stila?
Tužna lica birokratska krema – monopola nad HTTP-om nitko više nema.
Ovaj ep u stilu kakve kvalitetne sage o Conanu nastao je povodom vijesti StatCountera kako je Internet Explorer globalno popustio svoj čelični stisak nad tržištem web browsera i pao na manje od 50% udjela.
Ovo zapravo nije neka posebna vijest za Hrvate – prema istom izvoru, u Hrvatskoj je MSIE izgubio većinsku poziciju još prije par godina (iako o tome baš i nećete često čitati u novinama).
Kakav je trenutni odnos snaga?
Prema StatCounteru, hrvatska situacija izgleda ovako za četiri najzastupljenija preglednika:
Firefox: 49.54%
MSIE: 29.82%
Chrome: 13.52%
Opera: 5.26%
Zgodno je primjetiti na istom grafu kako je Chrome narastao najviše na štetu MSIE, dok Firefox i Opera gotovo da i nisu osjetili “udar” tog browsera.
Jesu li ovi podaci apsolutno vjerodostojni? Bilo bi pogrešno tvrditi da jesu. No, možemo ih usporediti sa podacima nekog hrvatskog sitea, pa evo za primjer kako je izgledalo posljednjih mjesec dana posjete na Monitor.hr:
MSIE: 45.19%
Firefox: 38.12%
Chrome: 9.17%
Safari: 3.79%
Prema statistici Monitora, MSIE je i dalje najzastupljeniji browser, iako je i ovdje očit njegov pad ispod polovice ukupnog broja browsera.
Za treći primjer uzet ću svoju tvrtku(www.opsus.hr) – specifičan, specijaliziran site zanimljiv informatičarima i manje zanimljiv općoj populaciji:
Firefox: 45.32%
MSIE: 32.37%
Chrome: 16.7%
Opera: 2.9%
Intrigantno mi je primjetiti kako se statistika StatCountera bolje poklapa sa mojom nego sa statistikom Monitora – dalo bi se zaključiti kako su posjetitelji Monitora konzervativni ljudi... ili možda surfaju po Monitoru za vrijeme radnog vremena, što bi moglo objasniti tako veliku statistiku MSIE – za razliku od nečije osobne volje, na radnim mjestima često se MSIE forsira kao sredstvo za rad.
MSIE, dakle, sad je to već jasno – više nije dominantan. I to je dobro – pad Netscapea doveo je do stagnacije razvoja web tehnologija, što se ponovo pokrenulo tek kad je Firefox pokazao oštre zube.
Tako smo danas u fantastičnoj situaciji: više nemamo monopol jednog browsera, već tri ili čak četiri dominantna igrača. Demokraciju. Korisnici su konačno u pravoj prilici birati koji preglednik žele koristiti. Fantastično, zar ne?
Bilo bi potpuno pogrešno kad bi Firefox učinio MSIE ono što je MSIE učinio Netscape Navigatoru: istiskivanje protivnika i zauzimanje monopolističkog položaja nikad nije dobra stvar. Monopoli uvijek vode usporavanju napretka i održavanju nekakvog statusa quo. Zamjeniti jednog kralja drugim bilo bi tek farbanje problema, nikako njegovo rješavanje. (*)
Ovako, ljudi moji, imamo nekoliko browsera i možemo birati. I gle kako se u zadnje vrijeme počelo jako paziti na to da web tehnologije dobro rade na svim tim browserima; i gle kako se više ne događa da se na korisnike Macintosha ili Linuxa odmahuje rukom kao na beznačajnu manjinu za koju se ne isplati truditi. Razmislite, sjetite se – kad ste zadnji put naišli na modernu stranicu na kojoj je negdje sitnim slovima pisalo “Best viewed with [taj i taj] browser”?
Budimo svjesni – ovo je pobjeda korisnika.
I ono najozbiljnije pitanje što sam ga ostavio za kraj: ako je već tome tako, ako je MSIE postao tek jedan (i to ne najjači) od igrača na tržištu, zašto javne ustanove (čitaj: ponajprije financijske institucije) i dalje inzistiraju da svoje usluge nude kroz korištenje Internet Explorera? Nije li to jasno pogodovanje samo jednom proizvođaču? Nije li to diskriminacija korisnika Linuxa i korisnika Macintosha?
Kakva je to tehnologija koja nužno zahtjeva baš MSIE? Zar zaista nije moguće svoju uslugu ponuditi neovisno o pregledniku i platformi? Koji je razlog favoriziranju jedne, sada već očito manjinske tehnologije? Najzad, je li to zakonito?
Možda se pitate zašto sam ovako ozbiljna pitanja postavio na kraju ovako neozbiljnog teksta? Ne, ona nisu retorička, ona zahtjevaju odgovor. Postavio sam ih ovdje zato što znam da na njih neću dobiti odgovor i da ta pitanja baš ništa neće promjeniti. Osjećao bih se glupo kad bih ta pitanja postavio (po tko zna koji put) na ozbiljan način, jer ozbiljnog odgovora dobio ne bih. Šteta što Rambo Amadeus nema spot naziva “Boli nas kita”.
(*) Imam, eto, i veliko osobno zadovoljstvo osvrnuti se na neke ljude koji su me čudno gledali prije nekoliko godina kad sam im pričao kako će MSIE izgubiti svoju (tada debelo zacementiranu) poziciju na tržištu od strane nekog open source browsera – a oni su me gledali “onako”... pa, gospodo, što da vam kažem? Pwned! ;-)
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
