Koliko bi država doista mogla uprihoditi prodajom udjela u tvrtkama u kojima ima manjinski udio u vlasništvu, teško je procijeniti. Dok će se za atraktivne tvrtke koje kotiraju na burzi i s kojima se trgovalo 2010., poput Podravke, Atlantske plovidbe i Ericsson Nikole Tesle, brzo pronaći kupci, za većinu je pitanje hoće li naići na interes ulagača. Ako su to još tvrtke s nelikvidnom kotacijom ili uopće ne kotiraju, a takvih je prema objavljenom popisu u Lideru 188 u kojima država ima do 25 posto vlasništva, evidentno je da će se za njih vrlo teško pronaći kupac ili će ponuđeni diskont morati biti iznimno atraktivan.
No bez obzira na to o koliko je kompanija riječ i koliko god njihova prodaja napuni praznu blagajnu, važno je naglasiti da su to jednokratna sredstva koja će donijeti samo prividno olakšanje u državnim financijama. Procijenjena nominalna vrijednost od 884 milijuna nije ni sedam posto vrijednosti novoga državnog duga teškog 13,4 milijarde kuna. To nameće pitanje nije li cijeli privatizacijski proces postavljen samo radi novog vlasničkog preslagivanja u Podravci.

