Tako je Zelena akcija dala sasvim konkretne primjedbe na paket građevinskih zakona koji bi, ako budu usvojeni u predloženom obliku, otškrinuli vrata lošim stvarima sa potencijalom lavine.
Na prvi pogled riječ je o socijalnom paketu, usmjerenom ka legalizaciji trenutno ilegalnih građevinskih poduhvata: tu neka vikendica na poljoprivrednom zemljištu, tamo neka kućica tik uz morsku obalu. Kada bi bilo samo to, mogli bismo reći kako je riječ o predizbornom paketu zakona namjenjenom kupovanju glasova, jer tko ne bi glasovao za stranku koja mu je omogućila legalizaciju bespravne gradnje, dok se tamo neka oporba roguši i prijeti bagerima čim dođu na vlast?
Podsjetio bih na jedan veliki paradoks našeg društva.
Vjerujem kako ne postoji puno stvari oko kojih imamo nacionalno jedinstvo, a zaštita okoliša jedna je od njih. Zaista, kada o tome upitate građane ove zemlje, dobiti ćete od svih gotovo identične odgovore; za zaštitu okoliša je sveučilišni profesor jednako kao i NKV šljaker. Kumica s' Dolca reći će vam isto što i akademska slikarica, pitajte klince i odrasle, svi će reći kako je zaštita okoliša važna stvar.
Pa čak i ako pitate Ministra zaštite okoliša, i on će reći kako je njegov posao važna stvar.
Oko zaštite okoliša, dakle, zaista imamo nacionalno jedinstvo. Svi smo svjesni koliko je važno sačuvati šume, vode, potoke i rječice, prirodna staništa i parkove, blatni mulj i tvrdi krš.
Neuralgična točka našeg društva: politika
Danas zaista nikome ne treba objašnjavati zašto je važno čuvati vode i imati čisti zrak i nezagađeno tlo. Čak su i obnovljivi izvori energije prestali biti egzotikom i postali nešto što građani ove zemlje žele, nešto samorazumljivo.
Sa druge strane, imamo zakon o igralištima za golf. Taj zakon lijepo pokazuje neuralgičnu točku našeg društva: politiku. Političari, iz nekog nepoznatog i teško utvrdivog razloga, povremeno produciraju stvari koje nam dugoročno štete, ali kratkoročno mogu stvoriti niske plodove koje će političarska ruka lako ubrati.
Zakon o golfu i ekologija ne idu ruku pod ruku. To je dobar primjer shizofrene situacije u kojoj jednom rukom pokušavamo spasiti prirodu, a drugom rukom je pokušavamo zgaziti.
Tome sličan je i novi prijedlog paketa građevinskih zakona koji je tek na površan pogled socijalne naravi. U svojoj biti, to je carte blanche devastaciji i betonizaciji obale, legalizaciji bespravno sagrađenih zdanja krupnog kapitala, zadiranju u trenutno zaštićena mjesta, komercijalizaciji prirode, zapravo legalizaciji sitnog i krupnog eko-lopovluka. Pročitajte primjedbe Zelene akcije.
Hoće li i iduća vlast prije izbora legalizirati bespravno sagrađene hotele?
Populistička ideja legalizacije malene vikendice na krivome mjestu tek je krinka za legalizaciju bespravno izgrađenog hotela, marine, "uređene" plaže. I, kako Zelena akcija pravilno primjećuje, velika, vrlo velika opasnost od stvaranja loše svijesti o tome kako je zapravo dozvoljeno graditi sve i svugdje, jer će ionako neka buduća vlast pred izbore krenuti mu masovnu legalizaciju bespravno sagrađenih objekata. Hotel kojemu plavi valovi zapljuskuju zid, a vjetrić ćarlija uz prozore iz kojih je moguće doslovce skočiti u more? Nema problema, sagraditi ćemo ga godinu dana prije novih izbora, prosvjednike će ionako policija rastjerati, a kada vlast krene u izbore lijepo platimo kaznu koja će tako lijepo sjesti u vječito gladan državni proračun, dobijemo sve papire i: profit!
Da je riječ o strateškom pogodovanju potencijalnim budućim velikim partnerima govori i izmjena članka 51. stavka 2. podstavka 3. ZPUG-a, kojima se predviđa smanjenje propisane udaljenosti od obalne crte, uz istovremeno povećanje gradnje u zaštićenom obalnom području mora.
Sa 200 na 400 kvadrata. Zamišljam domaći polu-socijalni slučaj (dakle nekoga tko u znoju lica svoga zarađuje za kruh) kako se urnebesno veseli ovoj odluci: sada će konačno moći sagraditi morsku vikendicu veću od 200 kvadrata! Četiri stotine kvadrata, e to je već nešto. I bazen pred vikendicom u kojeg cijevi dovode morsku vodu direktno iz mora udaljenog tri metra. I garaža za Lexusa, dvostruko izolirana i hermetički zatvorena kako sol ne bi pojela automobil. Sve kako priliči prosječnom hrvatskom standardu.
Zabrana korištenja sunčeve energije u komercijalne svrhe na otocima i obali?
Što me je također zaintrigiralo u reakciji Zelene akcije primjedba je o gotovo pa zabrani korištenja sunčeve energije u komercijalne svrhe na otocima i obali. Sa jedne strane to se čini dobrom idejom, jer sprječava investitora da otok "poploči" solarnim panelima i tako ga devastira, ali sa druge strane tako je moguće na mala vrata prisiliti otočane na kupnju energenata iz klasičnih izvora, što bi bio svojevrstan protekcionizam prema HEP-u. Zabrana korištenja energije sunca i vjetra? Da, ako je riječ o velikom komercijalnom pogonu koji bi mogao narušiti okoliš. Ne, ako je riječ o panelima na krovovima vlastitih kuća. I ponovo shizofrena situacija: želimo biti ekološko društvo, a bježimo od obnovljivih izvora energije.
Summa summarum, čini se kako je ovaj paket promjena manje usmjeren na dobrobit društva, a više na politički populizam i pogodovanje krupnom kapitalu/bogatijim članovima našeg društva. Priča o legalizaciji znojem stečene minijaturne vikendice samo je isprika puno većim intervencijama u prirodu i društvo. Uostalom, i sam grad Zagreb sa svojim neobičnim kvartovima dokazuje kako je legalizacija socijalne bespravne gradnje nešto što, na sreću ili na žalost, već desetljećima funkcionira i ne treba nikakve dodatne predizborne pakete.
Ili smo ekološki ili nismo
Ne vjerujem da ima mnogo građana ove zemlje koji su od poštenog rada zaradili toliko da si mogu priuštiti stotine kvadrata vikendice tik uz more, ili malo privatno golf igralište. No, raslojavanje društva manji je problem od nepopravljive štete koju bismo mogli nanijeti okolišu kojeg tako glasno volimo braniti. Ljudi moji, ili smo ekološki ili nismo. Ili ćemo sačuvati obalu, ili ćemo je, mic po mic, betonizirati. Ili ćemo imati čistu prirodu, ili je nećemo imati. Ili ćemo se boriti za ekološku budućnost nas i naše djece, ili ćemo sjediti na kauču i gledati TV program. Ili ćemo pomoći tvrdoglavoj šačici ekoloških aktivista, ili ćemo sutra unucima pričati kako je lijepa, kamenita i slobodna jednom bila naša obala... a unuci će pitati: "Djede/bako, što je to prirodni rezervat?"
"To ti je nekada bilo mjesto gdje su živjele razne životinje, a danas je stambeni kompleks u kojem stanujemo i ona dva blještava shoping centra što se vide sa prozora", odgovoriti ćete vi.
"Životinje? To je kao pas i mačka i golub?"
"Da, i sova, i zec, i lisica..."
"Što je to sova? Što je to zec? Što je to lisica?"
