Lik i djelo Hrvoja Petrača: Dosad je bilo: "Da niste Hrvoje Petrač, već biste bili u zatvoru!"

ZAGREB – Je li Hrvoje Petrač doista samo uspješan poduzetnik kojega, kako je više puta istaknuo, mnogi nepravedno optužuju ili međunarodni kriminalac imidža grubog momka zbog kojeg se saziva sastanak Odbora za nacionalnu sigurnost, uskoro će utvrditi policija koja je Petrača uhitili na graničnom prijelazu Macelj.

Odvoz jugodinara iz Hrvatske
Karijera tajkuna s Hršakovog Brega nedaleko od Krapinskih Toplica krenula je uzbrdo krajem osamdesetih kada je, nezadovoljan položajem u "Ferimportu", gdje su mu stalno obećavali posao u stranom predstavništvu, dao otkaz i prešao u "Plamen" u Oroslavju, gdje je postao šef skladišta. Razvijeni posao sa skladištem nakratko je prekinula policija optužbom kako je naplaćivao marže veće nego što to zakon nalaže.

Nakon što ga je sud oslobodio optužbi, Petrač se dao na nov posao i počinje ravnati limove u zagorskom selu Valentinovu.

Time se ne zadovoljava, pa 1990. kreće u veliku financijsku akciju odvoza jugodinara kamionima u dijelove unutar još uvijek postojeće federacije i mijenja ih u devize.

Mnogo kasnije, nakon uspješno obavljene financijske operacije "spašavanje Hrvatske od financijske katastrofe koju je pripremala Srbija", Petrač je jedini koji je priznao umiješanost u taj posao.

Zažalio zbog suradnje s Tuđmanovim unukom i odlaska na Bagarićev sprovod
Omiljen zbog svoje poslovne sposobnosti i spretnosti, Petrač zatim postaje ortak Tuđmanova unuka Dejana Košutića u "Kaptol banci", što je kasnije proglasio svojom najvećom pogreškom, kao i odlazak na sprovod mafijaškom kumu Zlatku Bagariću. Iako je u više navrata objašnjavao kako svoj poslovni uspjeh temelji na "zapadnim iskustvima i pravilima", uskoro se ispostavilo kako je Petrač samo dobro iskoristio raspad bivše države i uključio se u zahuktalu privatizaciju po principu "snađi se, druže".

To se pravilo najviše očitalo u Petračevu poslu s otkupljivanjem dionica, koje su se zatim stavljale u polog za dobivanje kredita, što su kasnije apsolvirali mnogi tajkuni. "Novac ne poznaje granica", izjavio je svojedobno Petrač u brojnim intervjuima u kojima je demantirao svoje veze s podzemljem, poznanstvima u obavještajnim krugovima i zaštitom obitelji Tuđman.

Petraču su i vrata crkvenih krugova bila širom otvorena kada mu je povjereno prikupljanje novca i organizacija dolaska Svetog Oca u rujnu 1994. godine. Tada je, navodno, prikupljeno 900 tisuća DEM-a.

Poslovni potezi Petraču otvorili vrata Crkve, a donijeli sukobe unutar podzemlja
Porasloga apetita, Petrač je krenuo u autoindustriju i postao zastupnik "volva" i skupocjenih motocikala "ducati". Zbog negativnih napisa o njemu, Petrač je nedavno izgubio zastupstvo tih prestižnih tvrtki, ali su mu ostali kafići "Downtown" i restoran "Cantinetta".

Tamo su redovito zalazili pripadnici "zločinačke organizacije" kojom je, navodno, i zapovijedao, što mu je "osiguralo" sukob s Vjekom Sliškom.

Osim stalnog spominjanja Petračeva imena tijekom suđenja u Remetincu te na suđenju zbog Sliškova ubojstva, Petrač se našao na sudu samo dva puta, i to zbog "nokautiranja" kućepaziteljice zgrade u kojoj se nalazi njegov restoran te zbog iznude u Novom Marofu. U oba slučaja Petrač je kažnjen samo uvjetno.

Ipak, u javnosti je pravu medijsku bombu izazvalo objavljivanje stenograma Petračevih razgovora u jugoslavenskom listu Nedeljni telegraf koji su označeni kao državna tajna. Transkripti telefonskih razgovora koje je policija duže vrijeme prisluškivala otkrili su Petračevu umiješanost u međunarodni šverc cigaretama i drogom koju spominje kao "deterdžent", veze u obavještajnim strukturama za vrijeme HDZ–a, sukob sa Sliškom i pojačan poslovni apetit koji se odnosio na vojnu industriju.

Međusobne optužbe policije i Državnog odvjetništva
Koliko je objavljivanje transkripata uzdrmalo državni vrh, svjedoči i hitno sazivanje sastanka Odbora za nacionalnu sigurnost. Za Petračevo neprocesuiranje međusobno su se optuživali policija i Državno odvjetništvo. Neki su pak tvrdili kako je stenograme "dilao" Radovan Ortynski nezadovoljan svojom smjenom na mjestu državnog odvjetnika.

Petrač je prije "gužve" napustio zemlju i ostao u Turskoj, gdje je navodno hitno hospitaliziran zbog akutne upale žučnog mjehura.

Koliko je uistinu Petrač "jak igrač", možda najviše oslikava izjava suca zagrebačkoga Općinskog suda Marka Benčića, koji je nakon oslobađajuće presude u neformalnom razgovoru kazao Petraču: "Da niste Hrvoje Petrač, već biste bili u zatvoru!"