Kad uspoređujete sredinu devedesetih i sadašnje uvjete poslovanja, što se promijenilo?
- U makroekonomskom okruženju primjetan je veliki napredak, ali su i troškovi rada i poslovanja nemjerljivo porasli. Na primjer, 1997. je eurodizel stajao 3,6 kuna, danas je sedam kuna, a u jednom trenutku bio je i 10 kuna. Isto vrijedi i za plaće, koje su intenzivno rasle, iako naravno svi radnici kažu da biti i više. Mislim da smo u tom segmentu napregnuti dovoljno i da plaće preko ove razine realno ne mogu ići.
Govori se o krizi i recesiji. Koliko je vi osjećate?
- Prema sadašnjem stanju ugovorenih poslova, ne možemo potvrditi da je došlo do značajnog pada. Naš je segment pomalo specifičan jer poslove uvijek ugovaramo u vremenskom okviru od tri do šest mjeseci. Tako ćemo tek potkraj prvog tromjesečja moći reći je li i u kojem obliku došlo do pada. Iz kontakata s drugim tvrtkama zaključujemo da je situacija slična.
Kako je s rokovima plaćanja? Je li se likvidnost pogoršala?
- Za sada se ne događa ništa neobično, ali likvidnost države je tema koja poduzetnike najviše muči. Ako ne bude značajnih poremećaja u tom segmentu, ako država uspije ispunjavati svoje obveze, mislim da ova godina ne bi trebala biti dramatično drukčija od prošle. Do pada će sigurno doći, ako ništa drugo zato što su svi u grču i očekuju da će se nešto dogoditi. Taj psihološki odmak i strah dovode sve u takvo stanje da odgađaju projekte, što će stvoriti vakuum od nekoliko mjeseci koji će kad-tad doći na naplatu. Zato u ovoj godini treba biti oprezan u ugovaranju novih poslova i zatvaranju financijske konstrukcije. Mislim da je tu vrlo bitan način kako će država pristupiti rješavanju problema jer samo izvršna vlast može razbiti te psihološke barijere tako što će javnosti i gospodarstvu predočiti jasne podatke i prikažu realno stanje.
Graditeljstvo muku muči s manjkom stručne radne snage. Kako se vi snalazite?
- Taj problem je stalno prisutan. Osnovno pravilo je da radne snage uvijek ima, samo ne one koja vam treba. Mi se bavimo poslom za koji trebamo vrhunski obučene strojare, ljude koji rukuju opremom velike vrijednosti i obavljaju složene poslove opasne po okoliš, zdravlje i sigurnost ljudi. Vrhunskog čovjeka je nemoguće naći, morate naći nekoga tko je zainteresiran za taj posao, ima minimalne kvalifikacije i onda ga školovati. Pomoćne radne snage uvijek se može naći, ali kvalitetnih inženjera, strojara i operatera malo je na tržištu.
Jeste li problem manjka stručnih radnika pokušali riješiti suradnjom s nekim obrazovnim ustanovama?
- Mi nismo toliko veliki da bismo mogli sjesti za stol s nekom školom i slagati program za naše potrebe. Eurco danas ima 85 zaposlenih, a godišnje zapošljavamo 10 do 15 novih radnika, što nije dovoljno ni za jedan školski razred.
Jedan od najvažnijih propisa u vašoj djelatnosti je Pravilnik o gospodarenju građevnim otpadom. Stupio je na snagu početkom ove godine. Kako ste zadovoljni njime?
- Pravilnik je dobro napisan i pogodio je bit problema. Mi tražimo već 10 godina da se donese taj pravilnik. Mislim da njegova primjena još nije zaživjela u svim segmentima, ali definitivno očekujemo dobre posljedice. Važno je samo da se primjenjuje do kraja, kao i kod svih drugih propisa. Naši zakoni su dobri, no problem je što ih ne primjenjujemo.
Što Eurco radi s građevnim otpadom? Kako ga reciklirate?
- Mi smo pioniri na tom području i već 10 godina recikliramo građevni otpad. Iako nam to nije ekonomski isplativ posao, računicu nalazimo u tome što smanjujemo količinu otpada koji moramo odvesti i trajno zbrinuti na nekoj lokaciji. Nakon obrade, taj materijal postaje poluproizvod koji se može koristiti za tamponske i nasipne slojeve kod izgradnje cesta, izradu brana i zaštita. Gdjegod u niskogradnji imate potrebu za nasipnim materijalom, reciklirani građevni otpad je idealan.
Imate li planova i ambicija u izvozu usluga i znanja?
- Imamo ambicija i intenzivirali smo pripreme za nove poslove na području Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tamo su krenuli u intenzivan razvoj, ruše cijele gradske četvrti da bi napravili nešto novo. Sad smo u fazi završetka razgovora za dva dosta ozbiljna posla. Ako to bude zaključeno na pravi način, onda bismo već ove godine tamo prebacili dio mehanizacije. To bi mogao biti veliki iskorak za našu tvrtku.
Najgore je ako operativa stoji
Što mislite o tezi da je bolje nastaviti raditi pa makar se i otegnuli rokovi plaćanja jer je najveća šteta kad operativa stoji?
- To je apsolutno točno. Mi smo spremni sa svim našim investitorima razgovarati na taj način. Takve smo razgovore već započeli s Agrokorom. Ako postoji problem premošćivanja određenog razdoblja u financiranju, to se može pokriti kreditima, prolongiranjem plaćanja ili dogovorima. Najgore je ako se pogon zaustavi i ako se nakon nekoliko mjeseci mora krenuti ispočetka. Tad su stvarne štete nemjerljivo veće od bilo kojih kamata ili troškova financiranja projekta.
